Sakrivena iza niza kuća, sinagoga u gradu Alanta na istoku zemlje izgleda više kao štala nego kao nekadašnji vjerski objekt.
Ova propala građevina je, u vrijeme kad su se tu nalazile državne farme, služila kao skladište gnojiva, a danas je u vlasništvu Algisa Jakutonisa, farmera koji živi u blizini.
"Tamo sam pohranio neke stvari", kaže ovaj starac dok pokazuje veliki željezni ključ nekadašnje sinagoge, koji je stekao prije nego što je Litvanija 1990. godine postala nezavisna zemlja.
Prije toga njegova domovina je oficijelno bila ateistička zemlja u skladu s pravilima koja su važila širom Sovjetskog saveza, gdje je religija bila marginalizirana, a sinagoge, baš kao i crkve i džamije, korištene su za skladištenje ili su potpuno napuštene.
Prije Drugog svjetskog rata litvanska jevrejska zajednica imala je oko 200.000 pripadnika, a 90 posto njih ubili su njemački nacisti i njihovi saradnici u periodu od 1941. do 1944. godine.
Od osamostaljenja Litvanije Drazdauskas se borio da se pitanjem sinagoga pozabave i na lokalnom i na državnom nivou. Sada se tamošnja Jevrejska zajednica, koja je vlasnik sinagoge u Alanti, pokušava izboriti za njenu obnovu.
"Restaurirane sinagoge bi mogle imati važnu ulogu u edukaciji, jer su to spomenici naše zajednice, koja je nekada bila veoma važna", objasnio je Daumantas-Levas Todesas iz Komisije za zaštitu kulturne baštine, prenosi AFP.
U Litvaniji se danas nalazi 13 sinagoga, a stanje u kojem se nalaze je očajno. Mnogi i ne znaju da su to nekada bili vjerski objekti.
Drvene sinagoge tu su se pojavile u drugoj polovini 17. stoljeća jer je drvo bilo najjeftiniji materijal. Najstarija sinagoga koja i danas postoji izgrađena je krajem 19. stoljeća, a one novije 1920-ih i 1930-ih godina. Zakonom iz 1992. sve one su vraćene u vlasništvo litvanske jevrejske zajednice. Uslijed nedostatka novca i premalog broja vjernika ovi nekadašnji vjerski objekti danas su zatvoreni ili uništeni. Najstarija od sinagoga, ona u gradu Pakruojisu na sjeveru zemlje, stradala je u požaru 2009. godine.
