Treća sedmica napada na Iran: Trump još ne zna šta želi, gubici rastu, a počeo je prijetiti i saveznicima

Donald Trump i Benjamin Netanyahu su počeli rat čiji ciljevi ni nakon 17. dana intenzivne razmjene vatre nisu najjasniji, a posebno nije jasno na koji način će doći do realizacije tih ciljeva.

U prvom danu rata ubijen je iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei te značajan dio vojnog rukovodstva. Ipak, ovo nije dovelo do potpunog kolapsa vlasti, nego je sistem Islamske republike pokazao otpornost i da su godine pripreme za ovu vrstu sukoba zapravo se isplatile. Takozvana "mozaična odbrana" je omogućila da Iran već u drugom satu od američko-izraelskog napada započne odmazdu.

Prema navodima više američkih medija Donald Trump je očekivao brzu pobjedu, a u planiranju je odbacio mogućnost da će Iran zatvoriti Hormuški moreuz. Zatvaranje ključne naftne arterije je dovelo do rasta cijena nafte, a blokada prijeti i da izazove značajne poremećaje za druge proizvode kao što su gnojivo za sjetvu, aluminij, pa čak i helijum koji se koristi u proizvodnji kompjuterskih čipova.

Prvi dan američko-izraelske agresije obilježio je i napad na osnovnu žensku školu u Minabu, u kojem je ubijeno više od 175 djevojčica. Osim ovog napada koji je bio najužasniji po razmjerama ubijene djece, u više drugih napada su ubijeni civili.

Trump je u nekoliko navoda tvrdio da je ostvario potpunu pobjedu, a svaki put ga je stvarnost negirala.

"Rat je uveliko završen. Iranska mornarica je nestala, njihove zračne snage više ne postoje, a rakete i dronovi su desetkovani", napisao je Trump na Truth Social 13. marta,

Osim toga tvrdio je da je u potpunosti uništena iranska mornarica, avijacija, da je uništeno 90 posto iranskih raketa, a za CBS je rekao da u "vojnom smislu" Iranu nije ništa ostalo.

Također, petog marta Trump je podsticao iranske kurdske grupe koje se nalaze u Iraku da pokrenu kopnenu ofanzivu na Iran i kazao da je "predivno što to žele učiniti" i da je potpuno za to. Prema medijskim navodima lično je zvao kurdske vođe u Iraku i nudio im podršku za ulazak u Iran.

Samo dva dana kasnije, Trump je rekao da ne želi da Kurdi ulaze u Iran jer je rat ionako dovoljno komplikovan.

Iz nastupa je jasno da se faktički odustalo od ideja "rušenja vlasti", a ostalo je nedefinisano šta znači uspjeh u pogledu uništavanja nuklearnog i balističkog programa Irana. Naime, Trump je već nakon operacije "Midnight Hammer" u junu prošle godine proglasio da je iranski nuklearni program uništen, pa je teško znati šta bi se sad podrazumijevalo pod uništenim programom.

Trump je tvrdio i da mora biti pitan vezano za izbor budućeg vrhovnog vođe Irana, ali ovo je očekivano ignorisano i za vrhovnog vođu je izabran Mojtaba Hamenei, sin ubijenog Alija Hameneija. Time se pokazalo da Iran nije Venecuela, a da je rat u koji je ušao puno ozbiljnija priča od ranijih operacija.

Američki gubici: Uništeni radari, pali avioni

Iran je na agresiju odgovorio udarima po Izraelu i američkim interesima i bazama u državama Zaljeva. Dok su podaci o tome koliko je zaista štete načinjeno u Izraelu žestoko cenzurisani i teško je procijeniti da li su neke od raketa pogodile strateške položaje, satelitski snimci iz država Zaljeva pokazuju da je Iran pogodio nekoliko strateških američkih položaja.

Najznačajniji pogodak svakako je uništavanje radara za rano upozoravanje AN/FPS-132 u bazi Al-Udeid u Kuvajtu čija je vrijednost čak 1,1 milijarde dolara, a postoji ih samo šest u svijetu. Za izgradnju jednog potrebno je više godina.

Također, potvrđeni su i pogoci u radare AN/TPY-2 sistema THAAD u Jordanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskoj Arabiji.

U značajne pogotke spadaju i komanda Pete američke flote u Bahreinu, uništena su dva AN/GSC-52B satelitska komunikacijska terminala, s procijenjenom ukupnom štetom od oko 20 miliona dolara. U Kuvajtu su uništena i najmanje tri radoma.

Sjedinjene Američke Države su u incidentu "prijateljske vatre" izgubile tri aviona F-15E čija je ukupna vrijednost čak 282 miliona dolara, zatim se u zapadno Iraku srušio KC-135 Stratotanker. Jedan avion ovog tipa je oštećen iznad Iraka, a pet ih je navodno oštećeno dok su bili parkirani na aerodromu u Saudijskoj Arabiji.

Priznati ljudski gubici SAD-a do sada iznose 15 poginulih vojnika, a preko 200 vojnika je ranjeno.

Hormuški moreuz, otok Kharg

Najveći problem za Donalda Trumpa je zapravo postao geografske prirode, a proizašao je iz pogrešne procjene koliko će rat trajati i otpornosti sistema u Iranu na ubistvo vrhovnog vođe. Naime, Iran je već prvog marta, najavio, a drugog marta je započela i suštinska blokada prometa kroz Hormuški prolaz.

Ovaj prolaz je ključan za izvoz nafte, prirodnog plina, ali i svih drugih proizvoda iz zemalja Zaljeva, a Iran je uspio da ostvari potpunu kontrolu. Kroz prolaz sada prolaze samo oni brodovi koji dobiju dozvolu Irana, a to su uglavnom iranski brodovi koji prevoze naftu za Kinu ili brodovi država koje uspiju postići određeni sporazum s Iranom kao što su primjeri Indije i Pakistana.

Donald Trump je trećeg marta najavio da će američka mornarica početi pratiti tankere kroz Hormuški moreuz što je prije moguće. Pokazalo se da je ovo nemoguće, a mediji su izvijestili da je mornarica svakodnevno odbijala zahtjeve za praćenje.

O tome koliko je američka administracija pogrešno procijenila situaciju u Hormuškom moreuzu, govori i izjava ministra odbrane Petea Hegsetha od 13. marta.

"Jedina stvar koja sprječava tranzit kroz Hormuški moreuz je to što Iran puca na brodove. Moreuz je otvoren ako bi Iran prekinuo s napadima", rekao je Hegseth.

Ipak, kao i u slučaju "pobune Kurda", Donald Trump je odlučio da preokrene priču i počeo je tvrditi da je odgovornost za sigurnost Hormuškog moreuza na onima koji ga najviše koriste. Tako je pozvao na formiranje međunarodne koalicije koja bi osiguravala transport, ali su ga brojne države uključujući Francusku, Njemačku, Italiju, Japan, Kinu odbile.

Trump je čak zaprijetio da NATO čeka "vrlo loša budućnost" ako saveznici ne pošalju svoje brodove u Hormuški tjesnac.

Jedan od načina na koji je Trump pokušao eskalirati situaciju jeste i prisiliti Iran na otvaranje Hormuškog moreuza jeste bombardovanje ključnog iranskog ostrva Hark koji služi za izvoz nafte. On je nakon prvih udara zaprijetio da bi mogao uništiti otok, ali Iran nije odustao od nastavka blokade.

Nakon 17. dana rata još uvijek nije jasno šta Trump i Netanyahu žele da postignu, a ekonomski pritisak postaje sve veći i čitavom svijetu prijeti ekonomska i energetska kriza. Uništavanje iranskih vojnih sistema nikad ne može biti potpuno, a Iran ima dovoljno sredstava da nastavi blokirati Hormuški moreuz i povremeno raketirati Izrael i američke interese u regiji.

Američka vojska je započela i s raspoređivanjem "ekspedicionih jedinica" i u medijima se spominje mogućnost ograničenih operacija s ciljem zauzimanja ostrva Hark, ali to bi moglo da dovede do nove eskalacije i dugog rata kojeg administracija Donalda Trumpa ipak želi izbjeći u izbornoj godini.

Nijedna strana još uvijek nije spremna za pregovore, a svaki dan rata svijet dovodi bliže ekonomskom sunovratu.