Takav rezultat vjerojatno neće radikalno promijeniti odnose između Irana i svijeta, niti dovesti do promjene politike Teherana kad je riječ o iranskom nuklearnom programu i sigurnosnim pitanjima o kojima odlučuje vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei, ocjenjuju analitičari.
Iranski predsjednik ima važnu ulogu u donošenju odluka u toj šijitskoj zemlji sa 75 miliona stanovnika i mogao bi omogućiti promjene u odnosu na konkfliktan stil dosadašnjeg predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada, koji po ustavu nema pravo na treći uzastopni mandat.
Rouhanijevo veliko vodstvo ukazuje da u zemlji postoji potreba za reformama i da su mnogi Iranci iskoristili priliku da bi spustili vladajuću elitu na zemlju, potaknuti ekonomskim problemima, međunarodnom izolacijom i gušenjima osobnih sloboda uprkos tome što su izbor kandidata i predizborna kampanja bili ograničeni.
Ako pobijedi, Rouhani, umjereni klerik srednjeg ranga i bivši glavni pregovarač za iranski nuklearni program poznat po svom miroljubivom pristupu, rekao je da će se zauzimati za vanjsku politiku koja se temelji na "konstruktivnoj interakciji sa svijetom" i štititi građanska prava kod kuće.
Hamnei je u subotu ocijenio da će rezultat izbora, kakav god bio, biti glas povjerenja u 34-godišnju islamsku republiku. Nakon prebrojavanja više od 12 miliona glasova od ukupno 50 miliona birača, Rouhani je dobio 51,8 posto važećih glasova, objavilo je iransko ministarstvo unutarnjih poslova.
Državna televizija objavila je da pobjednički kandidat treba više od 50 posto svih glasova, uključujući nevažeće listiće. Time Rouhani zasad ima 50,03 posto glasova, ali i to bi bilo dovoljno da izbjegne drugi krug izbora 21. juna.
Najbliži suparnik mu je konzervativni gradonačelnik Teherana Mohamad Baker Kalibaf sa 16,7 posto glasova. Drugi konzervativni kandidati bliski Hamneiju dobili su još manje glasova.
Odziv na izbore bio je oko 80 posto, po državnoj televiziji Press TV.
Rouhani je dobio podršku centrističkog bivšeg predsjednika Akbara Hašemija Rafsandžanija, dugogodišnjeg Hamneijevog suparnika, koji se nije smio kandidirati. Velik poticaj bio mu je i kada su ga podržali reformisti predvođeni bivšim predsjednikom Mohamadom Hatamijem (1997. -2005.) nakon što se njihov blijedi kandidat Mohamad Reza Aref povukao iz utrke.
S druge strane, nekoliko istaknutih konzervativaca bliskih vladajućoj eliti nije se uspjelo ujediniti iza jednog kandidata, što je kao posljedicu imalo podjelu u njihovoj biračkoj bazi.
Rouhani je postao poznat kao glavni iranski pregovarač u pregovorima s Velikom Britanijom, Francuskom i Njemačkom o iranskom nuklearnom programu od 2003. do 2005., kada je Iran pristao suspendirati obogaćivanje urana, što je ublažilo zapadni pritisak.
S dužnosti je otišao s dolaskom Ahmadinedžada na vlast 2005., kada je obogaćivanje urana nastavljeno i otad gotovo da nije bilo napretka u pregovorima. Međunarodne sankcije su pooštrene, što je nanijelo veliku štetu iranskoj ekonomiji.
Rouhani je važna poveznica između tvrdih struja oko Hamneija koje se protive popuštanju Zapadu i reformista koji su zadnje četiri godine bili marginalizirani, a koji smatraju da bi Iran trebao biti pragmatičniji u odnosima sa svijetom i promijeniti se iznutra kako bi preživio.
Rouhani ima besprijekornu revolucionarnu prošlost i bio je aktivan u opoziciji koja je svrgnula iranskog šaha 1979. Također je imao istaknute ulogu u iranskom ratu s Irakom od 1980. do 1988. kada je, među ostalim, bio zapovjednik nacionalne zračne obrane, po njegovoj službenoj biografiji.
Zadnje predsjedničke izbore 2009., na kojima je Ahmadinedžad dobio 63 posto glasova, obilježili su nasilni protesti koji su trajali mjesecima i odnijeli na desetke ljudskih života, a na stotine ljudi je bilo uhapšeno, podsjeća agencija Hina.
