"Suočavali smo se s glađu prije, ali nikad ovako": U bolnicama u Gazi sve više djece koja su "kost i koža"

Mohammedove skeletne ruke vire iz kombinezona s nasmiješenim emotikonom i crtežom "smajlića", što se u bolnici u Gazi čita kao okrutna šala. Veći dio dana provodi plačući od gladi ili glođući vlastite mršave prste.

Sa sedam mjeseci, teži jedva četiri kg i ovo je drugi put da je primljen na liječenje. Lice mu je mršavo, udovi su mu tek nešto više od kostiju prekrivenih vrećastom kožom, a rebra mu bolno vire iz prsa.

"Moj najveći strah sada je da ću izgubiti unuka zbog neuhranjenosti", rekla je njegova baka Faiza Abdul Rahman, koja i sama stalno ima vrtoglavicu zbog nedostatka hrane. Prethodnog dana je jela samo jedan komad pita hljeba, koji je koštao 15 šekela (tri funte).

"Njegova braća i sestre također pate od jake gladi. Nekih dana odu u krevet bez ijednog zalogaja", priča njihova baka.

Odjel u bolnici Dobrotvornog društva Prijatelji prepun je pacijenata, odnosno, druge djece s teškoćama u razvoju. Neki odjeli su udvostručili broj kreveta zbog velikog broja pacijenata. U gradu Gazi ostala su samo dva funkcionalna pedijatrijska tima, a do 200 djece svakodnevno se pojavljuje tražeći liječenje.

Dr. Musab Farwana provodi dane pokušavajući, ali često ne uspijevajući, da ih spasi. Zatim ide kući da podijeli obroke koji su premali sa svojim gladnim sinovima i kćerkama. Cijela porodica brzo gubi na težini, jer njegova plata gotovo ništa ne može kupiti, a on ne želi riskirati smrtonosnu utrku za zalihe koje dijeli Humanitarna fondacija za Gazu nakon što je drugi ljekar, dr. Ramzi Hajaj, poginuo pokušavajući nabaviti hranu na jednom mjestu.

Gaza nikada nije bila gladnija, uprkos nekoliko upozorenja o nadolazećoj gladi tokom skoro dvije godine rata. Samo u posljednja tri dana ove sedmice, zvaničnici javnog zdravstva zabilježili su 43 smrtna slučaja od gladi; prije toga ih je bilo ukupno 68.

Faiza Abdul Rahman, koja je tokom cijelog rata boravila u gradu Gazi, rekla je da čak ni vrijeme najintenzivnijih kontrola hrane koja je prošle godine ulazila u sjevernu Gazu nije bilo tako loše.

"Suočavali smo se s glađu i prije, ali nikada ovako", rekla je i dodala: "Ovo je najteža faza koju smo ikada prošli."

Svjedočenja lokalnog stanovništva i ljekara, kao i podaci izraelske vlade, Humanitarne fondacije za Gazu i UN-a i humanitarnih organizacija, pokazuju da hrane nestaje, odnosno, da je već skoro i nema.

Prazne police se odražavaju i kroz vrtoglavi porast cijena, pri čemo se brašno na početku godine prodavalo po 30 puta višoj cijeni od tržišne. Čak ni novac ili utjecajni poslodavci više ne mogu zaštititi Palestince. Humanitarne organizacije svjedoče kako im kolege i partneri propadaju pred očima, a medijske kuće navode da njihovi novinari više ne mogu da rade usljed prevelike gladi.

Kompletnu priču o životu gladnih Palestinaca u Gazi pročitajte na Guardianu.