Radovana Karadžića optužnica tereti po 11 tačaka genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjenih u ratu u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1995. godine. On i vojni zapovjednik snaga bosanskih Srba Ratko Mladić, koji je još uvijek u bijegu, optuženi su da su zapovjedili zločine koji se smatraju najgorima u Evropi od Drugog svjetskog rata. Jedan od tih zločina bio je i masakr nad oko osam hiljada bošnjačkih dječaka i muškaraca u Sreberenici u julu 1995. godine.
Na pojavljivanju pred sudom prošli mjesec Karadžić se odbio očitovati o krivnji. Sudac Ian Bonomy izjavio je da se Karaždić, očito, ne osjeća krivim. Očekuje se da će se proces protiv Karaždića nastaviti kasnije ovog mjeseca.
Najznačajnije suđenje do sada bilo je ono bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, koji je također bio optužen za genocid. Milošević je umro u pritvoru u martu 2006. godine, samo nekoliko mjeseci prije nego što je sud donio presudu u njegovom slučaju.
Radovan Karaždić je odlučio da mu ne treba branitelj, te da će se sam braniti.
Paul Williams, bivši pravni savjetnika vlade Bosne i Hercegovine, kaže za Glas Amerike da je to ista taktika koju je koristio i Slobodan Milošević: "Mi ovaj tribunal smatramo pravnom ustanovom, no Milošević i Karadžić smatraju ga političkim forumom. Karadžić ne želi imati pravedno suđenje. On ne želi da mu se da prilika da iznese svoj slučaj pred sudom. On ovo suđenje vidi kao svoju posljednju predstavu, i želi iskoristiti tribunal kao svoj politički forum, u kome će objasniti da je on nevin. Pritom ne mislim na nevinosti u pravnom smislu, jer on misli da će ga sud ionako proglasiti krivim te da će biti poslan u zatvor. On želi ispričati svoju priču, i predviđa da će za to imati oko godinu dana. On se skrivao posljednjih 12 godina i sada je njegova prilika da kaže što misli, i ispriča svoju priču".
Analitičari kažu da Karadžiću ne smije biti dozvoljeno da od suda čini lakrdiju, nešto što je Milošević vrlo uspješno činio.
Paul Williams i drugi slažu se da je ovo suđenje ključno po vjerodostojnost ovog tribunala: "Tribunal nema baš najbolji rezime. Sudac Goldstone, koji je bio glavni tužitelj od 1994. do 1996. godine, bio je fenomenalan jer je vrlo rano i vrlo agresivno krenuo u podizanje optužnica protiv Karadžića i Mladića. No, onda je u tribunalu došlo do promjena. Goldstone je otišao i na njegovo mjesto je došla nova glavna tužiteljica, i rad suda postao je spor i dobio znatno blaži ton. Optužnica protiv Miloševića dugo se čekala, sud je bio spor u uspostavljanju svoje jurisdikcije nad Kosovom, te je prema mnogim ocjenama sud postao neuspješan u svom radu. Daljnji neuspjeh bio je Miloševićevo suđenje. Sada je vrijeme da tribunal ponovno uspostavi svoj kredibilitet, tako što će pravedno ii brzo suditi Karadžiću, čime će ponovno uspostaviti svoje mjesto u mirovnom procesu."
Stručnjak Charles Kupchan iz Vijeća za međunarodne odnose kaže da izvođenje ljudi poput Karadžića pred lice pravde predstavlja prvi korak u procesu pomirenja među različitim etničkim grupama: "Ako promatrate cijeli taj proces iz dugoročne perspektive i analizirate šta je važno za proces pomirenja, vidjet ćete da ovakva hapšenja i suđenja igraju značajnu ulogu, čak i na osobnom nivou, jer stječe se dojam da je pravda zadovoljena, i da su oni koji su odgovorni za zločine protiv čovječnosti kažnjeni."
Kupchan i drugi stručnjaci kažu da suđenje Karadžiću također šalje snažnu poruku drugim vođama protiv kojih su podignute optužnice za ratne zločine. Ta poruka glasi: međunarodno je sudovanje možda sporo, ali na kraju će i oni biti uhapšeni i izvedeni pred lice pravde.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
