Rastuće globalne temperature i povećanje potrošnje hrane u zemljama koje su ubrzano razvijaju, kao što su Kina i Indija, vrše pritisak na svjetsko tržište prehrambenih proizvoda, što znači da će u doglednoj budućnosti cijene na ovom sektoru bilježiti rast, ističe se u izvještaju, prenosi AP.
Po riječima direktora Instituta Joahima fon Brauna, cijene hrane su opadale otkad su, prije više decenija, naučnici počeli da razvijaju sorte povećanih prinosa, "ali su ti dani možda prošlost".
Posljednji put u svijetu je osjetno povećanje cijena hrane bilježeno tokom 1973. i 1974. godine, ali danas je situacija potpuno drugačija - veći je rizik od nepovoljnih vremenskih prilika, klimatske promjene su ubrzane, a osjetljivost prehrambenog sistema na te promjene je povećana, napomenuo je Fon Braun.
Narednih godina mogao bi da se poveća broj gladnih i neuhranjenih u svijetu, naročito u Africi, gdje su siromašne poljoprivredne zajednice najosjetljivije na promjene prirodnih uslova. Afrička zavisnost od uvoza hrane će se povećati, budući da prinosi žitarica na tom kontinentu opadaju.
Predviđa se da će, zbog globalnog zagrijavanja, svjetska poljoprivredna proizvodnja do 2020. godine da se smanji za 16 odsto, što će djelimično biti posljedica i smanjenja obima zemljišta pogodnog za pojedine usjeve. Primjera radi, površine podobne za gajene pšenice u Africi bi mogle gotovo da nestanu.
Rastuća tražnja prehrambenih prerađevina i skupih mesnih i mliječnih proizvoda u Kini i Indiji utiče na porast cijena ovih produkata kao i ključnih žitarica, koje se koriste i u stočnoj hrani. I preorijentacija na biogoriva će također smanjiti raspoložive količine hrane u svijetu i uticati na rast cijena.
Trgovinske barijere za hranu trebalo bi eliminisati, naročito u razvijenim zemljama, tako da se malim poljoprivrednicima omogući bolja zarada, preporučuje se u izvještaju Instituta, uz konstataciju da "svijet koji se suočava sa manjkom hrane treba da trguje više, a ne manje"
Međutim, u tekućim trgovinskim pregovorima u okviru WTO, i SAD i EU oklijevaju da smanje finansijsku podršku svojim farmerima i redukuju trgovinske barijere za strane poljoprivredne proizvode, što je jedan od glavnih razloga dugotrajne stagnacije pregovaračkog procesa.
