Šta je to koncept 15-minutnog grada koji se primjenjivao i u bivšoj Jugoslaviji

To se prvenstveno odnosi na zdravstvene i obrazovne ustanove, trgovine, infrastrukturu za saobraćaj i rekreaciju te ustanove kulture.

Gradovi, posebno oni veći, u socijalističkoj Jugoslaviji razvijali su se na način da je većinu životnih potreba najoptimalnije zadovoljiti kraćim pješačenjem od mjesta stanovanja. Dakle, nastojalo se da svako naselje bude samodostatno.

Ovakav model urbanističkog razvoja, ali poboljšan, u posljednjih nekoliko godina primjenjuje se u mnogim zapadnoevropskim gradovima. Taj unaprijeđeni model naziva se 15-minutni grad.

Ideja o 15-minutnom gradu

Profesor na prestižnom pariskom Univerzitetu Panthéon-Sorbonne Carlos Moreno, koji je kolumbijskog porijekla, idejni je tvorac 15-minutnog grada. On nije urbanista, niti arhitekta, već je stručnjak za kompjuterske nauke, umjetnu inteligenciju i robotiku.

Baveći se razvojem pametnih gradova (smart cities), tj. upotrebom tehnologije za rješavanje problema u urbanim područjima, shvatio je da tehnologija nije dovoljna za rješavanje problema.

Preciznije, kao neko ko ima dobro sociološko znanje shvatio je da su ti problemi rješivi upotrebom tehnologije i primjenom humanističkih principa u urbanizmu. Kao ideja, 15-minutni grad je nastao prije 10 godina.

Ne podrazumijeva ono što teoretičari zavjere tvrde da podrazumijeva, a to je da se ograniči kretanje stanovništva u gradovima. Zapravo, suština je ljudima omogućiti da osnovne potrebe zadovoljavaju za do 15 minuta pješačenja od svog doma.

Dakle, da je hodom, ne dužim od 15 minuta, moguće doći do ljekara, škole, trgovine ili prostora za rekreaciju.

To je značajan doprinos uštedi vremena kao nečeg što je nenadoknadivo. Međutim, to nije jedina ušteda. Naime, to je ušteda novca i resursa koji bi bili potrošeni u transportu automobilom ili javnim prijevozom.

Ovim se smanjuje potreba za posjedovanjem automobila, a manje automobila znači više prostora za druge potrebe te manje zagađenja i buke.

Nadalje, manje zagađenja i buke znači manji rizik od zdravstvenih problema. Iako je etički neprihvatljivo zdravstvene probleme posmatrati kroz finansijsku prizmu, činjenica je da manje zdravstvenih problema znači manju potrošnju novca na liječenje.

Značaj koncepta 15-minutnog grada je utoliko veći zbog klimatskih promjena, povećanja stanovništva u velikim gradovima i zbog toga što su resursi sve oskudniji.

Ulazak na velika vrata

Ovaj urbanistički model je ušao na velika vrata. Pariz, grad u kojem je nastao kao ideja, bio je prvi grad u kojem se počeo primjenjivati. To se dogodilo 2020. u mandatu tadašnje gradonačelnice Pariza Anne Hidalgo iz Socijalističke stranke. Moreno je bio jedan od glavnih stručnih savjetnika bivše gradonačelnice.

Uspostavljanje 15-minutnog grada u francuskom glavnom gradu, između ostalog, ogledalo se u masovnom pretvaranju saobraćajnica u pješačke i biciklističke površine, uklanjanju parkinga, masovnom ozelenjavanju, obogaćivanju javnog prostora sadržajem kulture i razvojem javnog prijevoza.

To za posljedicu ima da je u višemilionskom gradu biciklista više nego ikad, značajno smanjenje zagađenja zraka, ulice su oživljene kulturom itd.

Pojedini su bili nezadovoljni ovim promjenama, prvenstveno onim koje su postignute restrikcijama u drumskom saobraćaju. Ipak, ako je suditi na osnovu toga što su socijalisti vlast u Parizu u posljednjih 10 godina, onda to govori da je većina Parižana zadovoljna promjenama.

Među gradovima koji se razvijaju kao 15-minutni gradovi su i oni koji se godinama proglašavaju najboljima za život na svijetu - Beč i Kopenhagen. Takav razvoj postoji i u Amsterdamu, Milanu, Briselu itd.

Nacrtom urbanističkog plana za Kanton Sarajevo je utvrđeno da se glavni grad Bosne i Hercegovine razvija kao 15-minutni grad.