Sporazumom Cvetković-Maček na račun BiH i Bošnjaka je "riješeno" hrvatsko pitanje u Jugoslaviji

Uvođenjem banovina i šestojanuarskom diktaturom 1929. godine u Kraljevini Jugoslaviji, Bosna i Hercegovina je prestala da postoji kao politička i geografska cjelina. Teritorija je podijeljena u četiri banovine: Drinsku, Vrbasku, Zetsku i Primorsku. Banovine su stvorene na taj način da je u tri pravoslavno stanovništvu činilo većinu, a u jednoj je to bilo katoličko stanovništvo.

Tokom tridesetih godina u Kraljevini Jugoslaviji ključno pitanje je bilo rješavanje tzv. "hrvatskog pitanja", to jeste nezadovoljstvo hrvatskih političara položajem Hrvata u okvirima Jugoslavije. Vođa Hrvatske seljačke stranke je bio Vladko Maček i on je zbog podrške koju je uživao bio viđen kao vođa Hrvata.

Evropa je krajem tridesetih godina brzo plovila u novi rat i tadašnjem kraljevskom namjesništvu u Jugoslavij i vladi kojoj je predvodio Dragiša Cvetković nametao se izazov rješavanja nacionalne situacije kako bi država u koliko-toliko stabilnom stanju dočekala novi evropski sukob.

Pod pritiskom kraljevskog namjesništva u dvorcu Božjakovini sklopljen je sporazum 26. augusta kojim je formirana Banovina Hrvatska. U njene okvire su ušli Savska i Primorska banovina, te dijelovi Vrbaske, ali i 13 kotara sa teritorije Bosne i Hercegovine. Prema idejama od ostalih banovina, osim Dravske u budućnosti su se trebale formirati tzv. Srpske zemlje. Dolazak Drugog svjetskog rata i okupacija Jugoslavije su spriječile realizaciju ovih planova.

Ovakva sporazum kojim su apsolutno ignorisani interesi i politički ciljevi kod muslimanskog/bošnjačkog stanovništva je izazvao veliko nezadovoljstvo. Osim političkih predstavnika Bošnjaka, ovaj sporazum nije podržavala ni Komunistička partija Jugoslavije.

Samom sporazumu Cvetković-Maček prethodila je smrt dotadašnjeg neprikosnovenog vođe muslimana/Bošnjaka unutar Kraljevine Jugoslavije Mehmeda Spahe. Spaho je umro 29. juna u hotelu "Srpski kralj". O tome da li je njegova smrt bila prirodna stvoreno je više teorija zavjera, ali činjenica jeste da bi i živ Mehmed Spaho teško spriječio dogovor između Mačeka i Cvetkovića pod nadzorom kraljevskog namjesništva, oličenog u knezu Pavlu Karađorđeviću. Ovo pitanje je detaljno obrađeno u knjizi Husnije Kamberovića "Mehmed Spaho (1883-1939) Politička biografija".

Po potpisivanju sporazuma Džafer Kulenović je kao novi vođa Jugoslovenske muslimanske organizacije utemeljio "Muslimanski pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine", zahtijevajući na konferenciji za štampu 6. novembra 1939. godine tražio uspostavu autonomne bosanske jedinice unutar Jugoslavije.

Uspostavom Banovine Hrvatske i planovima za uspostavu "Srpskih zemalja", Bosna i Hercegovina, ali i njeno muslimansko stanovništvo bi bilo podijeljeno u dvije administrativne jedinice, politički i brojno gotovo beznačajno. Historijski razvoj je spriječio da ova situacija postane i historijska nužnost, a ideja narodnoosobodilačke i antifašističke borbe pod vodstvom Komunističke partije je omogućila da Bosna i Hercegovina ZAVNOBiH-om obnovi svoju državnost i u novoj Jugoslaviji postane jednakopravna republika.