Smrt kao državna politika: Zastrašujući rezultati ankete u Izraelu, većina vjeruje da nema nevinih u Gazi

Čak 64 posto Izraelaca slaže se s ovom izjavom, gotovo dvoje od troje. Međutim, taj procenat je zapravo znatno veći među jevrejskim Izraelcima, jer je brojka "razvodnjena" građanima palestinskog porijekla s izraelskim državljanstvom.

Palestinci čine oko 20 posto izraelske populacije i 92 posto njih se protivi toj izjavi, što znači da među jevrejskim Izraelcima postoji ogromna podrška toj ideji.

Anketa je također mjerila postotak Izraelaca koji se potpuno slažu s tim stavom, i to unutar političkog spektra: 87 posto pristalica aktuelne vlade, 73 posto desničara koji nisu glasali za koaliciju (npr. glasači Avigdora Liebermana), 63 posto centrista i čak 30 posto onih koji se smatraju "ljevičarima".

Ova očita podrška jasno genocidnim porukama protiv Palestinaca mora izazvati ozbiljnu zabrinutost. No, važno je shvatiti da ta podrška nije nastala jučer, niti 7. oktobra 2023.

Još 2018. godine, tadašnji ministar odbrane Avigdor Lieberman rekao je da "nema nevinih u Pojasu Gaze".

U oktobru 2023, izraelski predsjednik Isaac Herzog parafrazirao je istu ideju rekavši da "tamo postoji čitav narod koji je odgovoran. Ta retorika o civilima koji nisu svjesni i nisu uključeni - to jednostavno nije tačno." Ova izjava bila je jedna od mnogih genocidnih poruka koje su uvrštene u tužbu Južne Afrike protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ).

Herzog je kasnije optužio ICJ za "krvnu klevetu" i da mu je "izvrtano značenje riječi", ali to su besmislice. Herzog je notorni rasista i lažov, i svima je bilo jasno šta je rekao prvi put.

Izraelski dnevni list Haaretz je krajem maja objavio članak s naslovom "'Nema nevinih u Gazi': Šta učiniti kada se vaše dijete iz Izraela vrati kući radikalizirano".

"Usred rata u Gazi i produbljivanja unutrašnje krize u Izraelu, mnogi roditelji suočavaju se s bolnim izazovom: njihova djeca se vraćaju kući s ekstremnim stavovima i izrazima mržnje. To ide od opravdavanja ubijanja civila u Gazi do rasističkih primjedbi protiv ultraortodoksnih, LGBTQ+ osoba i drugih zajednica. Za mnoge porodice, taj jaz između vrijednosti koje se uče u kući i poruka koje djeca upijaju iz svijeta oko sebe duboko je uznemirujući", pisao je tada Haaretz.

No, rezultati ankete ukazuju da je ovdje poenta promašena - cijelo izraelsko društvo je radikalizirano i u ogromnoj mjeri podržava genocid. Vojnici se ne vraćaju kući u neki drugačiji svijet - to je isti genocidni svijet.

U ljeto 2014. godine, tokom još jedne izraelske ofanzive na Gazu ("košenje trave") koja je ubila oko 2.200 Palestinaca, uključujući 551 dijete, tadašnja zastupnica stranke Židovski dom, a kasnije ministarka pravde, Ayelet Shaked, podijelila je na društvenim mrežama sljedeći tekst:

"Ko je neprijatelj? Palestinski narod. Zašto? Pitajte njih, oni su počeli. Iza svakog teroriste stoje desetine muškaraca i žena, bez kojih ne bi mogao činiti terorizam. Učesnici rata su oni koji huškaju po džamijama, koji pišu ubilačke školske programe, koji im daju sklonište, koji im osiguravaju prevoz, i svi oni koji ih poštuju i pružaju im moralnu podršku. Svi su oni borci neprijateljske strane, i njihova krv je na njihovim glavama. To sada uključuje i majke šehida, koje ih šalju u pakao s cvijećem i poljupcima. Trebale bi poći za njima, ništa ne bi bilo pravednije. Trebale bi otići, kao i fizičke kuće u kojima su odgajale zmije. U suprotnom, u njima će se odgajati još male zmije", poručila je tada Shaked.

Objava je izazvala određenu polemiku i kasnije ju je obrisala, ali ideja koju je iznijela bila joj je očigledno prihvatljiva. Godinu dana kasnije postala je ministrica pravde. Shaked je izražavala otvoreno fašističke stavove, ali je imala smjelosti da ismijava ideju da je fašistkinja, snimivši lažni reklamni spot za parfem pod nazivom "Fašizam", uz komentar: "meni miriše na demokratiju".

Istina je da izraelski lideri već godinama zagovaraju genocidne ideje. Ovakva ideologija uvijek je bila dijelom cionističkog projekta, na ovaj ili onaj način, podstaknuta logikom kolonijalnog osvajanja i eliminacije. No, te su se tendencije morale bar djelimično balansirati prividom demokratije - baš kao i izraelski aparthejd.

Ali sada se čini da se Izrael u velikoj mjeri oslobodio tih stega. Izgleda da više ne vidi potrebu da se "parfemiše" demokratskim vrijednostima.