"Sjedinjene Države nisu više u ratu u Iraku"

U govoru održanom u Bijeloj kući koji je prenosila televizija, Obama je naglasio da su Sjedinjene Države tokom protekle decenije u rat u Iraku uložile više od tisuću milijardi dolara, što je usporilo investicije u zemlji i pridonijelo rekordno visokom deficitu.

"Suviše dugo smo odgađali donošenje teških odluka u različitim područjima, od industrijske proizvodnje do energetske politike i reforme obrazovanja. Zbog toga mnoge obitelji koje pripadaju srednjoj klasi rade više a ostvaruju manje prihode, a dugoročna konkurentnost naše zemlje je dovedena u pitanje", kazao je američki predsjednik.

Obama je dodao kako je sada vrijeme da Amerika razmišlja o vlastitoj budućnosti.

Istovremeno, naglasio je, nijedan izazov nije tako važan kao osiguravanje pobjede u borbi protiv Al-Qaide, pa će Amerika, sada kada više nije angažirana u Iraku, krenuti u ofanzivu u Afganistanu kako bi spriječila da ta zemlja postane baza za terorističke napade.

Vanjskopolitički urednik BBC-a John Simpson naglašava da još ne znamo kako će povijest suditi o invaziji na tu zemlju, ali je jasno da je ona danas potpuno drugačija nego što je bila pod Saddamom Husseinom.

Amerikanci su upravljali Irakom iz takozvane Zelene zone, izuzetno dobro utvrđenoga i čuvanog ogromnog prostora oko bivše palače Saddama Husseina u središtu Bagdada. Sada tom zonom upravlja iračka vlada.

Nešto od onoga što su Amerikanci učinili u Iraku bilo je smisleno i pozitivno, a nešto, naprimjer ustav koji su nametnuli i koji otežava formiranje funkcionalne vlade, pretvorilo se u teret. Zato što su 2002. i 2003. godine stvari rađene nabrzinu i što su ih radili ljudi bez iskustva i zainteresiranosti za jačanje iračkih institucija, korupcija je poprimila ogromne razmjere.

Suniti su nekada vladali Irakom, a nakon američke invazije vlast su preuzeli većinski šiiti. Ala Maki, ugledni irački političar, sunitski musliman kaže da je to "bila katastrofa, neviđena katastrofa. Mnogo gora katastrofa nego što je to bila vladavina Saddama Husseina.“

„Ako uzmemo u obzir koliko je ljudi ubijeno, koliko je propalo gospodarstvo i kakva nam je danas sigurnost, svakom Iračanin je jasno da takozvana nova demokratija nije istinska demokratija i zato ona ne uživa podršku naroda", kazao je Maki, prenosi BBC.

Iračani invaziju i okupaciju koja je uslijedila poistovjećuju s nasiljem zastrašujućih razmjera. Na njegovom vrhuncu, u bombaškim napadima i oružanim okršajima ginulo je stotinjak ljudi dnevno. Sada se razina nasilja ustalila na desetak mrtvih dnevno, što je neprihvatljivo u bilo kojem stabilnom društvu.

Za Irak je to značajan napredak, koji se djelomično može pripisati neminovnom smanjenju broja dobrovoljnih bombaša-samoubojica, ali više činjenici da se svaki građanski rat na kraju ispuše i smiri.

U vrijeme ramazanskog posta ljudi se navečer opuštaju u brojnim uličnim kafeima. Tako je i u pretežno šiitskoj četvrti Karada čiji stanovnici za BBC iznose svoj stav o američkom povlačenju:

"Iračka vojska nije dobro obučena. Amerikanci su i bolje obučeni, i bolje opremljeni, i trebalo bi da ostanu duže. Mi nemamo ni ratne brodove, ni avione, ni pristojnu kopnenu vojsku."

"Niko ne voli okupatore. Ponašali su se kao čudovišta, ali ako Amerikanci odu, vratit će se pobunjenici, a onda ćemo moratida zovemo Amerikance da se vrate."

Iračani krive Amerikance za invaziju, za nasilje i razaranja koja su uslijedila, ali čini se da su sada, kada okupatori odlaze, mišljenja podijeljena - jedni su sretni što im vide leđa, drugi strahuju da odlaze prerano.

To je prokletstvo svake okupacije. Što god da učine, Amerikancima ne ginu kritike - čak i kada odluče da se povuku iz Iraka.