Sinoćnji napad Irana na bazu SAD-a u Jordanu koštao je Amerikance između 240 i 500 miliona dolara, samo u Patriotima

Iran je u noći između 8. i 9. septembra izveo jedan od intenzivnijih raketnih napada u dosadašnjem toku rata. Prema dostupnim procjenama, prema vojnoj bazi Muwaffaq Salti, poznatoj i kao zračna baza Al-Azraq, ispaljeno je oko 20 balističkih projektila.

Jordan je saopćio da je njegova protuzračna odbrana presrela svih 20 projektila, od kojih je 18 uništeno, dok su dva pala na nenaseljena područja. Nema informacija o poginulim ili ranjenim osobama.

Američki zvaničnici ocijenili su napad neuspješnim i naveli da su svi američki vojnici evidentirani. Iranske tvrdnje da su u napadu značajno oštećeni hangari i skloništa nisu nezavisno potvrđene.

Desetine presretača u nekoliko minuta

Snimci napada pokazuju intenzivno djelovanje sistema Patriot, a procjene analitičara otvorenih izvora govore da je u svega nekoliko minuta moglo biti lansirano između 60 i više od 100 presretača.

Većina njih, prema tim procjenama, bili su projektili PAC-3 MSE, dok su mogli biti korišteni i pojedini presretači PAC-2.

Cijena jednog presretača PAC-3 MSE procjenjuje se na oko četiri miliona dolara. To znači da bi 60 ispaljenih projektila predstavljalo trošak od približno 240 miliona dolara, dok bi više od 100 presretača moglo značiti izdatak veći od 400 miliona dolara.

Ako su korišteni presretači čija je cijena bliža pet miliona dolara po komadu, ukupni trošak jednog napada mogao je premašiti i 500 miliona dolara.

Važno je naglasiti da se radi o procjenama, a tačan broj ispaljenih presretača i njihov trošak nisu javno potvrđeni.

Patriot ima svega nekoliko minuta za reakciju

Iranski projektili bili su usmjereni prema bazi Muwaffaq Salti, gdje djeluju američki avioni i vojno osoblje.

Balistički projektili srednjeg dometa koji iz zapadnog Irana lete prema istočnom Jordanu mogu do cilja stići za nekoliko minuta, odnosno za otprilike 15 minuta, zavisno od putanje i vrste projektila.

Sateliti za rano upozoravanje i zemaljski radari mogu detektovati lansiranje i pratiti putanju projektila, ali posade sistema Patriot imaju veoma ograničeno vrijeme za reakciju nakon što preuzmu praćenje cilja.

PAC-3 MSE koristi tehnologiju direktnog udara, odnosno uništava cilj kinetičkim udarom, uz pomoć vlastitog radara u završnoj fazi presretanja.

Protiv balističkih projektila sistemi Patriot često ispaljuju više presretača na jedan cilj kako bi povećali vjerovatnoću njegovog uništenja. Takav pristup posebno dolazi do izražaja kada se suočavaju s projektilima koji mogu mijenjati putanju tokom ponovnog ulaska u atmosferu.

Na jedan iranski projektil mogu biti ispaljena tri do četiri presretača

Procjene napada na Jordan ukazuju da je na svaki iranski balistički projektil moglo biti ispaljeno između tri i pet presretača.

Sličan obrazac zabilježen je i tokom jednog od ranijih sukoba iznad Jordana krajem augusta. Prema analizama otvorenih izvora, tada je na približno 32 dolazeća cilja moglo biti ispaljeno između 96 i 128 projektila PAC-3 MSE.

To znači da je za svaki potencijalni cilj korišteno približno tri do četiri presretača.

SAD su i ranije koristile Patriot u velikim angažmanima protiv iranskih raketnih napada. Tokom odbrane baze Al Udeid u Kataru 2025. godine, tadašnji predsjedavajući Združenog štaba američkih oružanih snaga opisao je taj događaj kao najveće pojedinačno angažiranje sistema Patriot u historiji američke vojske, uz lansiranje desetina presretača.

Američke zalihe već ozbiljno smanjene

Najnoviji napad dolazi u trenutku kada Washington već pokušava povećati zalihe presretača Patriot.

Procjene prije početka rata govorile su da su SAD raspolagale s približno 2.200 do 2.330 modernih presretača Patriot.

Prema procjenama Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) i drugih analiza, do kraja jula ove godine preostalo je između 759 i 827 presretača. To bi značilo da je nakon mjeseci intenzivnih borbenih djelovanja potrošeno približno dvije trećine početnih zaliha.

Problem predstavlja i tempo proizvodnje. Prije rata američka industrija proizvodila je oko 600 ovakvih projektila godišnje. Novi ugovori imaju za cilj povećati proizvodnju na oko 2.000 godišnje, ali bi i uz takvo povećanje bilo potrebno više godina da se zalihe vrate na nivo prije rata.

Američki ministar odbrane Pete Hegseth odbacio je tvrdnje da su američke zalihe oružja "opasno niske".

Ipak, analize izvan američke administracije, kao i pojedini izvještaji o stanju unutar američkog sistema odbrane, ukazuju na sve veći pritisak na zalihe dok Washington istovremeno mora ispunjavati potrebe Ukrajine, NATO saveznika i snaga u Indo-pacifičkoj regiji.

Uspješna odbrana, ali izuzetno skupa

Sa vojnog aspekta, računica je jednostavna: ako Patriot uništi balistički projektil prije nego što pogodi američko osoblje ili infrastrukturu, sistem je ispunio svoju svrhu.

Međutim, strateški gledano, cijena takve odbrane postaje sve veći problem.

Jedan iranski napad s približno 20 balističkih projektila može u svega nekoliko minuta natjerati američke snage da ispalе desetine presretača čija se proizvodnja ne može brzo nadoknaditi.

Upravo tu nastaje jedan od najvećih izazova za američku proturaketnu odbranu: Patriot može uspješno zaustaviti koncentrirane iranske napade, ali svako novo presretanje dodatno smanjuje zalihe projektila koje je potrebno godinama obnoviti.