Prodaje robu na pijaci
62

FOTO / San je gotov, irački paraolimpijac se vratio u surovu realnost

Klix.ba
Ahmed Naas (Foto: AFP)
Ahmed Naas (Foto: AFP)
U jednom trenutku Ahmed Naas je mislio da će se njegov život promijeniti. Uspio je prebroditi sve izazove i kvalifikovati se za Paraolimpijske igre. Jedno vrijeme je držao i Olimpijski rekord i na kraju je osvojio srebrenu medalju u bacanju koplja. Sanjao je o slavi u svom rodnom Iraku. Sanjao je o laskanju prijatelja i ostalih građana ove zemlje. Mislio je da je osigurao budućnost svoje porodice, jer on je ipak šampion, stvarni heroj. A onda se vratio kući.

"Mislio sam da ću po povratku biti proglašen kraljem sporta. Mislio sam da ću živjeti kao kralj, da ću biti simbol Iraka. Međutim, kada sam se vratio, otkrio sam da se ništa nije promijenilo. Bio je to onaj isti stari život", kazao je 20-godišnji Naas, koji živi u gradu Batha, u provinciji Dhi Qar južno od Bagdada.

Iako je Naas dobio nagradu Vlade Iraka u iznosu od oko 26.000 eura, kojom je kupio malu parcelu u Bathi, on se vratio svom porodičnom poslu, malenoj tezgi sa voćem i povrćem na obližnjoj pijaci.

Zbog činjenice da trenira u spartanskim uslovima, Naas je često isfrustriran. Njegovu frustraciju dijele i mnogi drugi sportisti u ovoj zemlji, jer se u sve sportove, osim u fudbal, ulaže malo sredstava. Fudbalska reprezentacija je uvijek u centru pažnje i novac se ulaže u njihove terene i objekte.

Naas, koji ima poremećaj rasta i patuljast je, osvojio je srca publike u Londonu nakon što je bacio koplje na udaljenost od 43,27 metara i postavio novi svjetski rekord u kategoriji F40. Na kraju ga je porazio Kinez Wang Zhiming, koji je kasnije oborio njegov rekord i uzeo zlato.

Foto: AFP
Foto: AFP
Naasova medalja je jedna od malobrojnih svijetlih tačaka za irak na Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama. Irak je do sada osvojio samo jednu bronzanu medalju na Olimpijskim igrama, dok na Paraolimpijskim imaju osam osvojenih medalja, uključujući srebro i bronzu iz Londona.

Iako je osvojio srebro, za Naasa se ništa nije promijenilo. Pet dana u sedmici stoji iza tezge, a onih 15 do 25 dolara koje zaradi dnevno dijeli sa trojicom braće.

"Teško mi je shvatiti da nakon svih mojih postignuća moram raditi svoj stari posao. Bio sam ponosan na sebe. Smatram da zaslužujem bolje. Kada sam se vratio, na aerodromu me nije čekao niko. Taksijem sam otišao kući. Sam. Nikoga nije bilo briga", kazao je Naas.

Naas trenira na krovu svoje kuće, gdje diže improvizovane tegove. Bacanje koplja trenira na putu pored pruge uz pomoć brata koji donosi koplje nazad.

"Radim na pijaci, prodajem voće i povrće. Treniram na krovu kuće i na ulici. Je li to dostojno jednog šampiona? Mislim da nije", kaže Naas.