"Samo Bog može promijeniti ovo mjesto": Ima li kraja haosu na Karibima, ni bogati više nisu sigurni
Stanovnici Petionvillea, bogatijeg dijela grada, potreseni su nakon najnasilnijeg dana dosad u sigurnosnoj krizi u zemlji. Reporteri BBC-a su prolazili u trenutku kada je na ulici ležalo više od desetak izrešetanih tijela, žrtava posljednjeg divljanja bandi.
Uz ranojutarnji ubilački pohod, napadnut je i dom sudije, jasna poruka elitama u zemlji koje se bore za vlast. Sve to u navodno sigurnom dijelu grada.
Izvršna direktorica Unicefa Catherine Russell nazvala je situaciju na Haitiju "užasnom" i usporedila bezakonje s postapokaliptičnim filmom Mad Max.
Zasigurno je najnovije nasilje u Port-au-Princeu podsjetnik, ako je uopće bio potreban, da je Haiti i dalje bliže anarhiji nego stabilnosti. U tom haosu, također je procijenio UN, zbog zatvaranja tolikog broja bolnica u glavnom gradu, oko 3.000 trudnica u opasnosti je da će morati roditi bez porodiljne skrbi.
BBC je posjetio porodilište javne bolnice Cap Haitien. Prvi plač bebe Woodley, stare samo jedan dan, bio je isti kao i kod djece rođene bilo gdje: za hranom i za utjehom. Ali kao i većina djece rođene tamo, ona će odrasti i otkriti da takve osnovne stvari nisu zagarantovane na Haitiju.
Mardoche Clervil, bolnički opstetričar, pokazao je mračne i prazne odjele i rekao da bande kontroliraju ceste u i iz Port-au-Princea te da to otežava pronalaženje dovoljno goriva za održavanje svjetla ili funkcionisanje ventilatora.
Što je još važnije, to je također spriječilo napore da se unesu lijekovi i oprema koja im je potrebna. Rekao je da su trudnice doputovale iz Port-au-Princea kako bi se porodile u relativnoj sigurnosti Cap-Haitiena.
"Kao što vidite, imamo dovoljno kreveta i osoblja", rekao je, pokazujući timu medicinskih sestara i stažista iza sebe i dodao: "Ali često pacijenti jednostavno ne mogu doći do nas, bilo zbog svojih socioekonomskih problema ili zbog nasilja. Za neke je to imalo strašne posljedice".
Širom zemlje humanitarne potrebe sada su kritične, a odgovor na pomoć do sada je veoma spor. Osnovne životne stvari - hranu, vodu i sigurno sklonište - milionima je sve teže pronaći.
U Port-au-Princeu, Farah Oxima i njezino devetero djece bili su prisiljeni napustiti svoj dom u nasilnoj četvrti koju kontroliraju bande u drugi dio grada. Oni su samo neki od više od 360.000 interno raseljenih osoba u sukobu.
Dok je punila plastične kanistre vodom iz na ulici, 39-godišnjakinja je priznala da se borila osigurati hranu i vodu koja je bila potrebna njezinoj maloj djeci.
"Ne znam što da radim, gledam kako se država ruši", rekla je.
Njoj se ideja da prijelazno vijeće može kratkoročno nametnuti neki oblik reda ili sigurnosti čini potpuno nemogućom.
"Samo Bog može promijeniti ovo mjesto jer s mjesta gdje sjedim ne mogu vidjeti odakle dolazi bilo koja druga promjena", kazala je Oxima.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
