Tom prilikom govorila je i ambasadorica BiH u Sjedinjenim Državama Bisera Turković, koja se okupljenim građanima Salt Lake Cityja obratila riječima "dragi prijatelji", rekavši da pucnjava u trgovačkom centru koja je odnjela pet nedužnih života odražava mržnju "mentalno bolesne osobe" i ne predstavlja njenu zemlju.
Riječi ne mogu opisati tugu u mom srcu, rekla je ambasadorica Turković, ističući da BiH stoji uz porodice žrtava, stanovnike Salt Lake Cityja i Utaha u ovoj velikoj tragediji. U ime države BiH, ona je pismo sućuti uručila porodicama svih žrtava bezumnog čina Sulejmana Talovića.
Bisera Turković se susrela s guvernerom i gradonačelnikom te predstavnicima zajednice useljenika iz BiH.
Gradonačelnik Salt Lake Cityja Rocky Anderson je u susretu s bh. ambasadoricom u Washingtonu i predstavnicima bosanske zajednice rekao kako nema dokaza da su religija ili politički pogledi podstakli Sulejmana Talovića u njegovom nasilju.
Govoreći na skupu u bosanskom restoranu, gradonačelnik je pozvao sve građane da nastoje pomoći i saznati više o svojim susjedima. Ovo je vrijeme kada možemo naučiti više o izazovima sa kojima se porodica susreće, posebno porodice izbjeglica, rekao je gradonačelnik Anderson, prenosi VoA.
Gradsko vijeće Južnog Salt Lake Cityja, dijela grada u kojem živi najviše useljenika iz BiH, proglasilo je 15 februar danom podrške zajednici useljenika iz BiH.
Kada je riječ o porodici Talović, mediji u Salt Lake Cityju je opisuju kao omiljenu i voljenu od susjeda. Pet dana prije masakra koji je počinio njen sin Sabira Talović i njene tri kćerke posjetile su Janen Hoffman, čiji je 48-godišnji muž iznenada umro 6. februra.
Donijele su cvijeće i ponudile pomoć, a Sabina Talović je svojoj susjedi uručila i 100 dolara pomoći. Sada, pišu mediji u Salt Lake Cityju, susjedi i drugi građani poručuju porodici Talović da nisu sami i nude svoju pomoć i razumijevanje.
Sulejman Talović, prema policijskim podacima, nikada nije bio zatvaran. Oni koji su ga bolje poznavali kažu da je bio nesretan i usamljen. Mnogo je onih koji njegovo psihičko stanje pripisuju sjećanjima na rat i patnje u BiH. Tada mu je bilo svega četiri godine, ali su bol i sjećanja mogući i u tako ranoj mladosti, kažu pshijatri.
U 17. godini Sulejman Talović je počeo raditi u građevinskoj firmi, a radne kolege ga se sjećaju kao dobrog radnika i druga, koji je često ostajao gladan nudeći svoj ručak drugom, koji tog dana nije donio ništa za jelo. Njegovi drugovi iz škole svjedoče da su ga pomalo izolirali jer je bio drukčiji, što se dešava mnogim imigrantima.
Sada se pitaju da li bi bilo drukčije da su ga prihvatili prve godine njegovog dolaska u školu u Salt Lake Cityju. Mnogi bi se mogli upitati da li je moglo biti drukčije, kao i zakonodavci koji su u državi Utah dozvolili da 18-godišnjak bez ikakve provjere može kupiti oružje od privatnih prodavača.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
