Devedesetih godina biblioteka je počela distribuirati digitalizirane verzije svojih zbirki školama i drugim bibliotekama širom Sjedinjenih Država. Sad se na web stranici Kongresne biblioteke mogu naći milioni digitaliziranih knjiga i drugih izvora.
U današnjem digitalnom okruženju, posjetioci najveće biblioteke na svijetu ne moraju da imaju direktan pristup njenoj zbirci od 134 miliona knjiga. Biblioteka je digitalizirala svoje zbirke i učinila ih dostupnim na internetu.
Chris Murphy je šef bliskoistočnog odjeljenja biblioteke. “Biblioteka je započela s digitaliziranjem prije 15 godina. Njen prvi veliki projekt zvao se “Američka memorija” i sadržao je dokumente o američkoj historiji – fotografije, mape i mnoge druge artikle koji su bili digitalizirani.”
IDodaje da je biblioteka tokom godina učinila dostupnim na internetu oko 14 miliona artikala, ali da u tom procesu ipak postoje ograničenja.
„Generalno, mi ne digitaliziramo knjige koje nisu u javnom domenu, to jest izvore kod kojih postoje problemi u pogledu autorskih prava. Mi također digitaliziramo audio snimke i filmove, ali u tom slučaju, pošto se radi većinom o djelima čija su autorska prava zaštićena, moramo da dobijemo dozvolu.“
Murphy navodi da su, naprimjer, i 32 rukopisa iz Malija, u zapadnoj Africi, sada prebačeni na internet, što bi moglo da doprinese da naučnici preispitaju historiju islama i prekoatlantske trgovine robljem. Digitalizirani artikli su i dalje samo mali dio ukupne zbirke biblioteke, dok njeni posjetioci, poput Emila Hofmana, postdiplomskog studenta historije s Oxforda, smatraju da sama biblioteka sadrži mnoge jedinstvene izvore.
„Knjige koje možete naći ovdje mogu vam pružiti cjelovit uvid u, naprimjer, zapadnu Afriku u 16. stoljeću i bitke koje su se dogodile u tom periodu. Većina izvora o tom dijelu historije zapadne Afrike još uvijek nije digitalizirana, ali o tome ovdje mogu da nađem dosta informacija“, kaže Hofman.
Mary-Jane Dib je šef odjeljenja za Afriku i Bliski istok u Kongresnoj biblioteci. Ona kaže da je biblioteka postala globalni rezervoar informacija.
„Biblioteka se nevjerovatno proširila i ona više ne obuhvata samo ljude koji je fizički posjećuju da bi koristili njene izvore, već i one koji žive u Kini, Indiji, arapskom svijetu, Rusiji - svi oni imaju pristup materijalima koji su postavljeni na Internet.“ Dodaje da biblioteka sarađuje i sa UNESCO-om - agencijom UN-a za nauku i kulturu, kako bi postavila i zbirke biblioteka iz drugih zemalja na internet.
„Ova svjetska digitalna biblioteka je stvarno virtualna biblioteka i u njoj će zemlje iz cijelog svijeta biti na kraju u stanju da digitaliziraju svoje kolekcije i da ih virtualno postave na internet“.
Dib i drugi bibliotekari kažu da virtualna biblioteka ne znači da više neće biti potrebe da istraživači posjećuju najveću biblioteku na svijetu. Posjetioci ovdje mogu i dalje da vide, a ponekad i da dotaknu, obilje pohranjenog i sistematiziranog znanja.
