Svijet
0

SAD: 11. septembra - pet godina poslije

FENA
U ponedjeljak se obilježava peta godišnjica terorističkih napada na New York i Washington.

Jedanaestog septembra 2001. godine oteta su četiri putnička aviona. Dva su se obrušila u nebodere Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku, treći u zgradu Ministarstva odbrane – Pentagon - u predgrađu Washingtona, dok se četvrti – nakon hrabre reakcije putnika koji su pokušali savladati otmičare – srušio u jedno polje u Pennsylvaniji. U ovim koordiniranim napadima poginulo je gotovo tri hiljade ljudi.

Šokiranoj naciji se te večeri obratio predsjednik George W. Bush: "Dragi sugrađani, ovaj planirani i smrtonosni teroristički čin predstavlja napad na naš način života, našu slobodu. Žrtve su bili putnici i ljudi koji su bili na svom radnom mjestu – uredsko osoblje, poslovni ljudi, vojnici, uposlenici države uprave. Majke i očevi, prijatelji i susjedi. Hiljade života prekinuto je na tragičan način, u ovom zločinačkom prezira vrijednom terorističkom napadu", rekao je te večeri, 11. septembra 2001., u TV obraćanju naciji američki predsjednik.

Istraga je ukazala na činjenicu da je za napade odgovorna Al-Qaida, organizacija radikalnih islamista. Svih 19 otmičara bili su državljani zemalja Bliskog istoka, 15 od njih – državljani Saudijske Arabije.

William Cohen, bivši ministar odbrane, prenosi VOA, kaže da su napadi od 11. septembra za Amerikance bili svojevrsno šokantno buđenje.

"Ušli smo u razdoblje koje je obilježeno terorizmom. Kombinacija terora i moderne tehnologije rezultira prijetnjama koje do sada nisu bile niti zamislive. One su danas, međutim, dio svakodnevice. Amerika je sve donedavno uživala u iluziji da je izolirana i zaštićena – zbog dva okeana koji nas dijele od ostatka svijeta, te zbog proaktivne strategije naše vojske. No, očito je da smo bili uhvaćeni na spavanju, spuštenog garda", kazao je Cohen.

Neposredno nakon napada na New York i Washington Amerika je bila ujedinjena, tvrdi većina stručnjaka. Mnogo se govorilo o stranačkoj saradnji i stavljanju dnevne politike u drugi plan. Međutim, nakon pet godina, saradnje između Republikanske i Demokratske stranke, o kojoj se toliko govorilo ujesen 2001., gotovo i nema. To tvrdi Tim Roemer, član istražne komisije koja je nekoliko godina utvrđivala kako su se mogli dogoditi koordinirani teroristički napadi na dva američka grada.

"Riječ je o jednoj od velikih tragedija vezanih za 11. septembar. Nakon tog dana predsjednika Busha je prema tadašnjim anketama podržavalo 90 posto građana. Nije se govorilo o demokratima i republikancima. Žrtve terorista nisu imale stranački identitet. Žrtve su bile Amerikanci, i Amerika se ujedinila. Danas je to prošlost – činjenica je da naš politički sistem nikad u povijesti nije bio ovako razjedinjen. To se vidi i iz stranačkih debata a i iz političkih odluka koje se donose", kazao je Tim Roemer, koji za to krivi cijeli politički establišment: obje stranke, Kongres te izvršnu vlast, odnosno Bijelu kuću.

Nakon 11. septembra, predsjednik George Bush pokrenuo je globalni rat protiv terorizma. Pet godina kasnije taj je rat u punom jeku. Prvi je cilj bio talibanski režim u Afganistanu, koji je pružao utočište terorističkoj mreži Al-Qaida i njezinom vođi Osami bin Ladenu.

Međunarodna koalicija predvođena američkom vojskom je u novembru 2001. godine s vlasti srušila talibane. No, Osama bin Laden uspio je pobjeći, i smatra se da se krije u izoliranim planinskim područjima uz afganistansko-pakistansko granicu.

Nakon Afganistana, američka vlada se okrenula Iraku, odnosno režimu Saddama Husseina – također u sklopu rata protiv globalnog terorizma. Međutim, u godinama koje su slijedile pokazalo se da režim Saddama Husseina nije imao nikakve veze s napadima od 11. septembra.

Juan Cole, profesor povijesti na Sveučilištu Michigana, kaže da je zbog rata u Iraku širom svijeta ojačalo antiameričko raspoloženje: "Upuštajući se u ovu pustolovinu, Sjedinjene Države su pridonijele tome da teroristima danas na raspolaganju stoji ogroman broj potencijalnih regruta. I to nije slučaj jedino kada se radi o muslimanskim skupinama. Rat u Iraku u cijelom je svijetu izuzetno nepopularan. Rašireno je mišljenje da je riječ o zločinu, što generira ogromnu srdžbu i otpor prema SAD-u."

Izrazi simpatija koji su Americi sa svih strana svijeta stizali neposredno nakon 11. septembra danas se više gotovo i ne čuju – tvrde Juan Cole i mnogi drugi njegovi kolege. Razlog za to je Irak.

Teroristički napadi na New York i Washington imali su posljedica i na domaćem, američkom planu. Sigurnosne mjere na aerodromima uvelike su bile pooštrene. Reformirane su obavještajne službe, a više od 20 različitih agencija savezne vlade ujedinjeno je u Ministarstvo domovinske sigurnosti. Uz to, usvojeni su novi zakoni koji su ojačali mandat policije i drugih istražnih organa.

Širenje tih ovlasti kritizirale su organizacije koje prate poštivanje ljudskih prava, koje tvrde da novi zakoni previše zadiru u privatni život građana, te da time krše ustav. Bijela kuća pak tvrdi da su oštriji zakon potrebni kako bi se zemlja efikasno odbranila od terorista.

Bivši čelnik Pentagona u drugom mandatu predsjednika Billa Clintona William Cohen kaže da demokratsko društvo mora znati očuvati osjetljivu ravnotežu između potreba javne sigurnosti i temeljnih demokratskih sloboda: "Treba li vlada imati na raspolaganju ogromne datoteke podataka o svakom od nas? Vodi li to do situacije koja bi podsjećala na noćnu moru iz Orwellove 1984.? Gdje su tu granice?"

U Sjedinjenim Državama nije se posljednjih godina dogodio nijedan teroristički napad. Vlada ovu činjenicu ističe kao dokaz svoje uspješnosti. No, stručnjaci upozoravaju da to ne znači da je prijetnja od terorista danas manja. Kažu da treba zadržati oprezan i budan pristup i ne dopustiti da se javnost uljuljka osjećajem lažne sigurnosti – u trenutku kada napadi od 11. septembra 2001. postaju dijelom povijesti.