Ruska verzija NATO-a se raspada, a Putinovi najbliži saveznici su frustrirani ratom u Ukrajini

To uključuje predsjednik Tadžikistana koji zahtijeva više poštovanja, unatoč maloj veličini svoje zemlje, pred Putinom u oktobru; Kazahstan traži bliže veze sa Zapadom i odbija zahtjev Rusije da pošalje trupe na početku invazije; i armenski premijer koji je Putinu u lice kritizirao učinkovitost ODKB-a i fizički se distancirao od Putina na grupnoj fotografiji lidera članica saveza u novembru.

Ostali oblici prijekora uključivala su slanje pomoći Kazahstana Ukrajini, Armenija i Kazahstan koji su glasali za rezoluciju UN-a u kojoj se navodi "agresija Ruske Federacije na Ukrajinu" u aprilu 2023., i Armenija koja se obratila Francuskoj za pomoć u regionalnom sukobu, nakon što je bila frustrirana prema odgovoru ODKB-a.

Peter Frankopan, stručnjak za historiju Rusije i Balkana na Univerzitetu Oxford, rekao je za Insider da se zemlje čine vidno nezadovoljnima Rusijom.

"Svakako je istina da Putin izgleda kao da mu je status degradiran", kazao je Frankopan.

A Frankopan je rekao da se očigledna prijekora čine proračunatima.

"To je hrabro; ali nije učinjeno bez promišljanja ili brige. Ne bi mi se činilo nerazumnim pretpostaviti da je bilo detaljnih zakulisnih rasprava", dodao je Frankopan.

Putin želi vlastiti NATO

Putin je pozicionirao NATO kao svog najvećeg neprijatelja, opravdavajući brutalnu invaziju na Ukrajinu djelomično govoreći da je pokušavao zaustaviti njezino širenje prema ruskim granicama.

Ironično, invazija je samo ojačala NATO, s obližnjom Finskom koja se pridružila, efektivno udvostručivši dužinu rusko-NATO granice.

Jedan od ključnih ideja NATO-a je ideja kolektivne obrane: ako je jedna članica napadnuta, kao da su sve napadnute.

ODKB ima sličan sporazum. Ali djelovanje ODKB-a baca sumnju na to može li se ikada razumno natjecati s NATO-om.

U septembru 2022. Armenija je pozvala ODKB u pomoć tokom graničnih sukoba s Azerbajdžanom. Savez je svoj odgovor ograničio na slanje svog glavnog tajnika i ponudu za formiranje radne skupine.

Armenski premijer nazvao je odgovor "depresivnim" i rekao da je "veliko štetan za sliku ODKB-a kako u našoj zemlji tako iu inozemstvu". Taj je odgovor bio dio obrasca.

Anais Marin, stručnjakinja za Rusiju i Bjelorusiju i saradnica u Chatham Houseu, rekla je za Insider da Armenija nije dobila vojnu pomoć koju je tražila samo je "dodatno diskreditirala organizaciju".

Napomenula je da je Armenija naknadno otkazala planirane vježbe ODKB-a u zemlji u januaru 2023.

Marin je također primijetila da su Kirgistan i Tadžikistan "testirali i dokazali ograničenja ODKB-a kada je savez odbio intervenirati" u graničnim sukobima između zemalja u septembru 2022., u kojima je poginulo više od 100 ljudi.

"Činilo se da države članice nisu voljne ponuditi vojnu potporu", rekla je, dodajući da su ruske mirovne snage, a ne ODKB-a, raspoređene kako bi osigurale prekid vatre.

Barbieri sa Univerziteta u Birminghamu rekla je da je nedostatak odgovora ODKB-a vjerojatno doveo Armeniju do preispitivanja.

"Rekla bih da se unutar Armenije vode vrlo ozbiljni razgovori treba li uopće ostati članica ODKB-a", rekla je.

A Marin je rekka da je među ODKB-om bilo napetosti i prije invazije na Ukrajinu. Opisala je Armeniju kao "vrlo bliskog saveznika Rusije", onu koja je "izuzetno ovisna o Rusiji i ekonomski i u smislu vojne sigurnosti".

No, rekla je, posljednjih je godina došlo do "primjetnog porasta nepovjerenja prema Kremlju" i "razvila je dosta ogorčenosti prema Rusiji zbog onoga što smatra neuspjehom u pomaganju prijatelju u nevolji" tokomborbi s Azerbajdžanom u 2020.

Frankopan je rekao da su zemlje vjerojatno prestale vjerovati ruskim vojnim sposobnostima.

"Mislim da je većina država naučila ne razmišljati o Rusiji kao državi zaštitnici", rekao je.

Ruske vojne borbe u Ukrajini samo su potaknule sumnje.

Lošiji odnosi od invazije na Ukrajinu

Rusija je očekivala da će osvojiti Ukrajinu za nekoliko dana. Umjesto toga, više od godinu dana kasnije njena je vojska zaglavljena na istoku, uz krvarenja vojnika i opreme dok joj ugled pada.

Barbieri je rekla da je regionalna reputacija Rusije kao pružatelja sigurnosti "u dronjcima". Dodala je da je invazija na Ukrajinu bila posljednja kap "u smislu da se na Rusiju više ne gleda kao na pružatelja sigurnosti, već kao na destabilizatora, kvaritelja sigurnosti u regiji".

Marin je sugerisala da je ODKB postao "marginalni akter u očima većine svojih država članica već prije rata, ali je dodatno izgubio svoju važnost tokom 2022. godine".

Rekla je da je invazija rezultirala "strahom i rastućim nepovjerenjem prema Kremlju", osim u Bjelorusiji, koju mnogi smatraju ruskom marionetskom državom i koja je pomogla u invaziji.

Dodala je da je "vrijedno pažnje da Rusija nije tražila podršku ODKB-a ni u jednoj fazi svoje 'specijalne vojne operacije'."

Marin je također rekla da članice ODKB-a ne izgledaju zainteresirane za preuzimanje velikih rizika kako bi zaštitile budućnost saveza.

"Ako Rusija bude vojno poražena u Ukrajini, ODKB vjerojatno neće preživjeti", rekla je.

Prema Frankopanu, regionalna reakcija na rusku invaziju na Ukrajinu mogla bi se dogoditi iz više razloga, uključujući ideološke prigovore ruskoj brutalnoj taktici.

Ali on i Marin rekli su da napetosti također vjerojatno proizlaze iz vlastitih strahova i frustracija: da bi i oni mogli postati mete, kao i kako je invazija otežala svakodnevni život.

Frankopan je primijetio da su pro-vladine osobe na državnoj TV predložile aneksiju dijelova Kazahstana, a rat je podigao cijene energije i hrane.

Marin je rekla da je invazija na Ukrajinu Rusiju učinila "prilično toksičnim partnerom" većini njenih postsovjetskih susjeda.

A članice ODKB-a također se suočavaju s priljevom imigranata iz Rusije koji bježe od vojnog poziva, rekla je.

Čak i tako, dok su se druge postsovjetske zemlje blisko povezale sa Zapadom i NATO-om, članice ODKB-a i dalje su zapetljane s Rusijom i donekle ovise o njoj, bez vjerovatnog formalnog odvajanja.

Barbieri je istakla da će "i dalje postojati pragmatični savezi" među nacijama. Marin je otišla dalje. Rekla je da savez gubi na važnosti i legitimitetu očima većine svojih članica, ali da će Rusija zadržati svoj utjecaj.

"Bilo bi pogrešno pretpostaviti da Rusija gubi tlo pod nogama u svom postsovjetskom susjedstvu, Moskva zadržava višestruka sredstva da značajno utječe na unutarnje poslove većine tih zemalja", rekla je.

Frankopan je također rekao da se nezadovoljstvo Rusijom lako može promijeniti.

"Ovo se njihalo može zanjihati u oba smjera, a u ispravnim ili pogrešnim uvjetima politika se može prilagoditi ili čak preokrenuti", pojasnio je Frankopan.

U međuvremenu, unatoč međunarodnoj osudi i opetovanim poniženjima na bojnom polju, čini se da će Rusija nastaviti svoj rat u Ukrajini, a nema znakova da će Putin biti uklonjen s vlasti.

Ali, rekla je Barbieri, ako se rat i Putin nastave kao što jesu, moć Rusije nad saveznicima ODKB-a nastavit će slabiti.

"Njegova sposobnost da bude lider u regiji postajat će sve slabija i bit će sve više okružena drugim državama koje diktiraju uvjete Rusiji i to doista nije nešto što Putinov režim može prihvatiti", pojasnila je Barbieri.

Također nije bilo vjerovatno da će to biti ishod koji je Putin tražio kada je pokrenuo svoju invaziju na Ukrajinu.