Rice nije komentirala konkretne optužbe bivšeg sekretara za štampu Scotta McClellana iznesene u njegovoj novoj kjnizi, ali je izjavila da je predsjednik Bush bio iskren i odlučan kada su bili u pitanju razlozi za pokretanje rata. Ona je također izjavila da je i dalje uvjerena kako je svrgavanje Saddama Husseina bilo ispravno i nužno, javio je AP.
"Predsjednik je bio veoma jasan oko razloga da se ide u rat", izjavila je ona novinarima na konferenciji za štampu sa švedskim premijerom Fredrikom Reinfeldtom u Stockholmu, gdje prisustvuje međunarodnoj konferenciji o Iraku.
Glavni među tim razlozima bilo je vjerovanje, široko rasprostranjeno prije rata, da je Saddam Hussein razvijao oružje za masovno uništenje, podsjetila je Rice, sugerirajući da međunarodna zajednica nije trebala uvoditi tako oštre sankcije protiv Iraka ako je sumnjala u tu prijetnju.
"Ne želim komentirati knjigu koju nisam čitala", izjavila je ona, misleći na McClellanove memoare, "ali ću reći da je zabrinutost oko oružja za masovno uništenje u Iraku Saddama Husseina bila glavni razlog".
"Nisu Sjedinjene Američke Države bile jedine koje su vjerovale da je on imao oružje za masovno uništenje koje je krio", izjavila je Rice, odbacujući sugestije da je administracija znala da su obavještajni podaci bili netačni.
"Tu priču svako zna, a čovjek ne može pretvoriti prošlost u sadašnjost i reći šta smo trebali znati u 2001. i 2002. godini. Dosje o oružju za masovno uništenje koji je bio pred nama izgledao je veoma jasno", izjavila je ona.
Oni koji su bili skeptični trebali su progovoriti o tome na vrijeme i zalagati se protiv sankcija UN-a poput programa nafta za hranu, kazala je.
"Prijetnja od Saddama Husseina bila je veoma dobro shvaćena. Možete se slagati ili ne slagati oko odluke da se oslobodi Irak u 2003., ali ću vas upitati da li vjerujete ili ne da je on bio prijetnja međunarodnoj zajednici i zašto onda niko u svijetu nije spriječio patnje iračkog naroda po odredbama programa nafta za hranu", izjavila je Rice.
Središnja tema McClellanove knjige je zabrinutost oko Bushove odluke da se krene u irački rat, odluke za koju on tvrdi da je već donijeta početkom 2002. - najmanje godinu dana prije invazije - ako ne i ranije.
"On je odredio strategiju prodaje priče o ratu koja nije bila otvorena i poštena", piše McClellan u knjizi "Šta se dešavalo u Bushovoj Bijeloj kući i vašingtonska kultura obmane".
McClellan, ipak, piše kako ne vjeruje da su Bush ili Bijela kuća "namjerno ili svjesno nastojali obmanuti američki narod".
McClellan tvrdi da je Bushov glavni razlog za rat uvijek bio "ambiciozni plan idealističke vizije transformiranja Bliskog istoka poslije 11. septembra kroz širenje slobode". Bush i njegovi savjetnici odlučili su se, međutim, na "marketinški izbor" racionalizacije odluke da se ide u rat predstavljanjem prijetnje oružjem za masovno uništenje.
Tokom "političke propagande da se proda ratna priča američkom narodu" Bush i njegov tim pokušali su učiniti "prijetnju tim oružjem većom, a iračka veza s terorizmom izgledala je manje vjerovatna, manje upitna nego što je uistinu bila", piše McCllelan.
Značaj rasprava o neugodnim posljedicama rata - žrtvama, ekonomskim štetama, geoplitičkim rizicima, diplomatskim posljedicama, također je bio umanjen, tvrdi McClellan.
