Krajem 2010. godine poljski lideri su bili zauzeti na diplomatskom planu: predsjednik Komorovski primio je ruskog kolegu Dmitrija Medvedeva u Varšavi, neposredno prije sastanka s Barackom Obamom u Washingtonu. Za to vrijeme, premijer Donald Tusk u Berlinu je razgovarao s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel.
Ta užurbana diplomatska aktivnost pokazala je da Poljska konačno ima dobre odnose sa svoja tri najvažnija partnera.
Bio je to takođe odraz činjenice da, sedam godina poslije pridruživanja, Poljska zauzima mjesto koje joj pripada - jedne od vodećih sila EU, piše u Financial Timesu.
Taj položaj Poljska ne koristi kako bi usmjeravala druge, novije članice Unije.
Umjesto toga, Varšava nastoji da gradi koalicije s partnerima i na istoku i na zapadu, o pitanjima koja smatra značajnim.
Najpoznatiji program je Istočno partnerstvo, koji vodi u pravcu tješnjih veza sa šest bivših sovjetskih republika, među kojima su bliski susjedi Poljske - Ukrajina, Bjelorusija i Moldavija.
No upravo taj program mogao bi da poremeti tri poljska strateška partnerstva.
Rusija ne voli da bilo ko gura nos u njene odnose s bivšim sovjetskim republikama; Njemačka je prezauzeta reformom EU i izgubila je apetit za dalje proširenje, a ne želi ni da ugrozi svoje pragmatične odnose s Rusijom.
I Amerikanci žele da resetuju odnose s Moskvom.
Ukoliko Poljskoj pođe za rukom da ne poremeti sve te kompleksne odnose, onda je zaista i zaslužila da se nađe među diplomatski najutjecajnijim zemljama, zaključuje Financial Times.
