Ljudi koji su rizikovali svoje živote u ime Velike Britanije, upozorava sedmičnik The Observer, sada su "kod kuće" zapostavljeni i poniženi.
U Iraku i Afganistanu je do sada ranjeno oko 6.600 britanskih vojnika a oko 600 ih se liječi u britanskim bolnicama. Radi se uglavnom o teškim povredama koje su od tih vojnika već napravile trajne invalide.
Vlada premijera Tonyja Blaira je svojim reformama zatvorila sve vojne bolnice i Velika Britanija je jedina zemlja u Evropi koja nema specijalizirane bolnice za oružane snage. Tako su ranjeni vojnici smješteni u "civilnim bolnicama" i zajedno su s "običnim" pacijentima.
Sedmičnik Observer je tu tamnu stranu savremene Britanije otkrio na temelju mnogih pisma koje porodice i sami vojnici šalju britanskom ministarstvu odbrane ali do sada britanska vlada nije reagirala.
Pored poniženja, jer mnogi ljudi u bolnicama reagiraju prema ranjenim vojnicima i na osnovu svojih protivljenja ratovima u Iraku i Afganistanu, u liječenju ranjenika, tvrdi se u pismima, nedostaju i neophodni lijekovi i medicinska njega.
Istovremeno londonski Independent on Sunday ukazuje i na probleme s mentalnim oboljenjima vojnika i oficira koji su bili u Iraku i Afganistanu.
Do sada je, saznaje list, više od 21.000 vojnika koji su bili u Iraku oboljelo od raznih psihičkih oboljenja a 23 ih je počinilo samoubistvo. Uz to, više od 1.000 vojnika koji su nakon Iraka napustili oružane snage sada su beskućnici.
I tim psihički oboljelim ljudima nedostaje pravovremena i primjerna zdravstvena njega, tvrdi Independent on Sunday i za takvo stanje optužuje Blairovu vladu. Nikada do sada, sugerira list, jedna britanska vlada nije toliko često i masovno koristila oružane snaga i istovremeno ih ponižavala.
U javnosti je pokrenuta i peticija, koju su već potpisali mnogi ugledni Britanci, među njima i nobelovac Harold Pinter, koja optužuje premijera Blaira za kršenje obaveze da vodi računa o oružanim snagama.
Navijači ismijavaju Riceovu djevojku zbog izgleda, slomljena je obrisala sve fotografije
Šta predviđa zabrana TikToka u SAD-u i koje bi zemlje mogle slijediti taj primjer
