Ratne igre
39

Prvo poluvrijeme ukrajinske krize: Odnos Rusije i Kine mogao bi odrediti njen daljnji tok

S. M.
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock
Povodom ukrajinske krize koju generišu suprotstavljeni interesi Zapada i Rusije, novih optužbi jedne i druge strane, mogućih rješenja, ali i o kineskim interesima razgovarali smo s Alijom Kožljakom, šefom Odsjeka za međunarodne odnose i evropske studije na Međunarodnom univerzitetu Burch.
Kožljak tvrdi da trenutnim izvođenjem vojnih vježbi na granici s Ukrajinom Ruska Federacija želi da upozori Sjedinjene Američke Države, da je ona sigurnosno direktno ugrožena raspoređivanjem NATO trupa, odnosno idejom da se NATO širi dalje prema istoku, konkretno na Ukrajinu.

Dodao je da je veoma teško prognozirati da li će doći do ruskog napada na Ukrajinu.

"Jedino na osnovu dosadašnjih analiza mislim da još uvijek ne postoji šansa za sveobuhvatnu invaziju, za sveopšti napad Ruske Federacije na Ukrajinu. Ono što je moguće jesu incidenti u Lugansku i Donjecku. Oni su se dešavali i do sada, ali se nije toliko obraćala pažnja na njih. Iako Rusija još uvijek drži više od 100.000 vojnika na granicama Ukrajine , to nije dovoljno za sveopštu invaziju, također bilo kakav širi sukob bi izazvao nesagledive posljedice kojih su svjesne jedna i druga strana. Zbog toga im ova očigledna doktrina odvraćanja još uvijek odgovara, što je poduprto nastavkom političkih i diplomatskih napora koji se dešavaju na svakodnevnoj osnovi bez obzira na to što mi ne dobijamo informacije o tome", rekao je Kožljak.

Smatra da postoje stalni kontakti na relaciji Zapad-Ruska Federacija, kojima se pokušavaju postići kompromisna rješenja.

"Pa i ovaj odgovor jučer od Ruske Federacije na neki način to pokazuje. U ovih osam tačaka Rusija pokazuje svoje nezadovoljstvo onim što su ponudile Sjedinjene Američke Države, u suštini što nisu dale nikakve sigurnosne garancije da se neće širiti na Ukrajinu. Ipak, postoje tu i neke poruke koje i dalje daju priliku diplomatiji", tvrdi Kožljak.

Naglašava da u ovakvoj situaciji između rata i mira jedna i druga strana i sada ostvaruju svoje strateške zamisli. S tim u vezi Duma je predložila priznavanje Donjecka i Luganska.

"Dok traje pažnja da li će biti oružanog sukoba ili neće, da li će biti invazije ili neće, Putin političkim sredstvima ostvaruje rezultate. Prvi korak je to da je Duma dala odobrenje da prizna ove dvije samoproglašene republike. Mislim da bi njihovo priznavanje pojačalo mogućnost izbijanja sukoba jer Ukrajina, koja je na neki način ojačana ovom podrškom Zapada, zasigurno ne bi mirno gledala priznavanje tih teritorija, jer bi to značilo anektiranje još dvije pokrajine pored Krima. To bi zasigurno zacementiralo njene aspirantske ambicije prema NATO-u, jer u takvoj situaciji, s okupiranom teritorijom, ona nije ispunila osnovne uslove za priključenje NATO-u. Još uvijek nisam siguran da će se Putin odlučiti na taj korak", kazao je Kožljak.

S druge strane dodaje da nikada ranije nismo vidjeli veće jedinstvo Zapada nego u posljednje vrijeme.

"Mnogi nisu očekivali da će postojati ovakva saglasnost Zapada o Ukrajini. Smatram da je postignuto jedinstvo prvenstveno iz razloga što bi NATO izgubio relevantnost, odnosno SAD i EU, da nisu postigli ovako jedinstveno. Nisu oni postupili na taj način zbog Ukrajine, već upravo zbog spomenute relevantnosti, zbog toga što Putin ne bi stao na tome, nego bi krenuo dalje razbijati jedinstvo NATO saveza", smatra Kožljak.

Naglašava da nije bilo takve politike odvraćanja, već prvih dana izvođenja strateških vježbi Rusija bi već izvršila invaziju na Ukrajinu.

"Međutim, kada je riječ o Švedskoj i Finskoj, mislim da ćemo o tome imati još diskusija, jer i to će biti predmet budućih dogovora. Vidim nastavak političkih i diplomatskih pregovora upravo kroz stvaranje neke tampon zone između Ruske Federacije i NATO-a, gdje bi se pokušalo dogovoriti da ipak ove države Švedska i Finska ne uđu u NATO, da ostanu neutralne, da se NATO ne širi na Ukrajinu i Gruziju i da se pristupi redefinisanju sporazuma iz Minska", ističe Kožljak.

Dodaje da neki dugoročniji dogovor ne možemo brzo očekivati, jer to će zavisiti i od globalnih geopolitičkih kretanja, u suštini odnosa s Kinom.

"Ovo je prvo poluvrijeme, vrlo je bitno u kojem smjeru će se razvijati situacija u vezi s Kinom. Da li će Ruska Federacija uspostaviti neko snažnije partnerstvo s Kinom i na taj način osnažiti svoju poziciju i ne popuštati u vezi s Ukrajinom. Zavisit će od puna toga, ali snatram da će se naći neko kratkoročnije rješenje da se primiri situacija, da ne izbije opšta invazija. Mislim da će se naznake toga vidjeti već po završetku velikih strateških vježbi Rusije, koje će se završiti u naredna tri-četiri dana. Ako do tada ne dođe do invazije, daje se definitivno prilika političkom rješenju", tvrdi Kožljak.

Isto tako, on smatra da bi Kini vjerovatno odgovarao sukob u Ukrajini, jer sve ono što bi oslabilo poziciju SAD-a i Zapada u ovom momentu odgovara Kini.

"Kina zna da nakon bilo kakvog rješavanja ove situacije u Ukrajini dolazi na red taj sukob ili kriza između Zapada i Kine, to je svakako povezano. Ono što treba imati na umu, to neko snažnije savezništvo između Rusije i Kine, je također komplikovano, između ostalog, zbog spora u vezi sa Sibirom i brojnih drugih koji će otežati snažnije pratnerstvo između ovih zemalja", zaključuje Kožljak.