Priča o Britanskom Radžu ili kako to da je malo falilo da Dubai bude dio Indije

No, nije očekivao da će tu prisustvovati prijemu u čast imenovanja kraljice Victorije za caricu Indije. Zapravo, gdje god da je bio u Zaljevu - Dubaiju, Abu Dhabiju ili Omanu - pronašao je tragove Britanske Indije, poznate kao Britanski Radž.

"Britanski Radž ovdje ima pomalo fantazmagorijsku vlast, situaciju bogatu anomalijama i anahronizmom. Sve sluge su nosači, perači i čuvari. Gosti nedjeljom imaju drevni i ugodni anglo-indijski ritual ručka s planinskim curryjem", napisao je Holden.

Omanski sultan, školovan u Radžastanu, tečnije je govorio urdu nego arapski jezik dok su vojnici u obližnjoj kneževini Qu'aiti, današnjem istočnom Jemenu, marširali u uniformama ugašene vojske Hajderabada, današnjeg glavnog grada savezne indijske države Andra Pradeša. Guverner Adena, jemenskog lučkog grada, govorio je ovako:

"Čovjek je imao izuzetno snažan utisak da su svi satovi ovdje stali prije 70 godina, da je Radž bio na svom vrhuncu, Victoria na tronu, (dramaturzi) Gilbert i Sullivan svjež i revolucionaran fenomen, a (novinar Rudyard) Kipling opasan razotkrivač. Toliko je bila snažna veza od Delhija, preko (indijskog grada) Hyderbada do juga Arapskog poluotoka".

Zaljev pod Britanskom Indijom

Naime, trećina Arapskog poluotoka je početkom 20. stoljeća bio dio Britanskom Indijom. Polumjesecom arapskih protektorata, od Adena do Kuvajta, upravljalo se iz Delhija. Dakle, Indijska politička služba je taj polumjesec nadgledala, bio je pod nadzorom indijskih trupa i odgovarao je potkralju Indije. Prema interpretacijskom zakonu iz 1889., svi protektorati su pravno smatrani dijelom Indije.

Lista indijskih polunezavisnih kneževina, kao što je Jaipur, abecedno je počinjala s Abu Dhabijem. Potkralj, lord Curzon, svojevremeno je predložio da se Oman tretira kao "izvorna država Indijskog carstva, baš kao i Lus Beyla i Kalat", koji su na prostoru današnjeg Baludžistana.

Indijski pasoši su izdavani sve do Adena, koji je bio najzapadnija indijska luka i dio provincije Bombaj. Mahatma Gandhi je 1931. posjetio Aden te je tom prilikom zatekao mnogo mladih Arapa koji su se identificirali kao indijski nacionalisti. Malo je onih u britanskoj ili indijskoj javnosti koji su u to vrijeme bili svjesni veličine Britanskog Radža na Arapskom poluotoku.

Karte sa stvarnom veličinom Indijskog carstva objavljivane su u strogoj tajnosti, a arapske teritorije nisu spominjane u javnim dokumentima kako bi se izbjeglo provociranje Osmanlija ili kasnije Saudijaca. Jedan predavač Kraljevskog azijskog društva našalio se:

"Kao što ljubomorni šeik skriva svoju omiljenu ženu, tako britanska vlast čini okolnosti u arapskim državama toliko misterioznim da bi zlonamjerni propagandisti mogli opravdano pomisliti da se tamo događa nešto strašno".

Velike promjene

Međutim, politika se mijenjala od 1920-ih. Indijski nacionalisti su počeli zamišljati Indiju ne kao imperijalni konstrukt, već kao kulturni prostor ukorijenjen u geografiji Mahabharata (lokacije opisane u indijskom epu Mahabharata).

S druge strane, London je vidio priliku za prekrajanje granica, pa je tako 1. aprila 1937. napravio prvu od nekoliko imperijalnih podjela, odvojivši Aden od Indije. Tim povodom je naglas pročitan telegram kralja Georgea VI, u kojem je pisalo:

"Aden je skoro 100 godina bio dio britansko-indijske administracije. Ta politička povezanost s Indijskim carstvom bit će prekinuta, a Aden će zauzeti mjesto u mom kolonijalnom carstvu".

No, Zaljev je još deceniju ostao pod indijskom nadležnošću. Britanski zvaničnici su kratko razmatrali to da li Indiji ili Pakistanu nakon što steknu nezavisnost dozvoliti upravljanje Zaljevom. Ipak, jedan član britanskog predstavništva u Teheranu je pisao o tome da je iznenađen jednoglasnim stavom zvaničnika u Delhiju da Zaljev nije od velikog indijskog interesa.

S druge strane, stanovnik Zaljeva William Hay je kazao da bi bilo neprimjereno Indijcima ili Pakistancima prepustiti odgovornost za postupanje s Arapima iz Zaljeva. Zaljevske države, od Dubaija do Kuvajta, 1. aprila 1947., nekoliko mjeseci prije nego što je Britanski Radž podijeljen na Indiju i Pakistan, konačno su odvojene.

Arapske države nedugo poslije toga nisu bile na listi kneževina koje su Indijci i Pakistanci integrirali. Kako je objavio BBC, danas se ni u Indiji, ni u Zaljevu, ne shvata važnost toga. Da se to nije dogodilo, vjerovatno bi zaljevske zemlje bile dio Indije ili Pakistana, kao što je to bilo s ostalim kneževinama na potkontinentu.

Odbijen je prijedlog Clementa Attleeja, britanskog premijera od 1945. do 1951., da se Velika Britanija povuče s arapskih teritorija kada se bude povlačila iz Indije. Tako da je Velika Britanija još 24 godine imala svoju ulogu u Zaljevu. Imala je arapskog radžu koji je odgovarao Londonu, a ne potkralju Indije.

Prema riječima stručnjaka za Zaljev Paula Richa, ovo je bila posljednja utvrda Indijskog carstva, baš kao što je Goa bila usamljeni ostatak portugalske Indije ili Pondicherry ostatak francuske Indije.

U Zaljevu je i dalje indijska rupija bila službena valuta, najlakši način prijevoza je bio s brodskom kompanijom "Britansko-indijska linija" dok su Britanci, koji su karijeru izgradili službujući u Indiji, i dalje upravljali s 30 arapskih kneževina, uprkos tome što više nisu bile dio Britanskog Radža. Britanci su se iz Zaljeva konačno povukli 1971., što je bio dio odluke o napuštanju kolonija istočno od Sueza.

"Sve zaljevske teritorije će prvi put od vrhunca britanske Istočnoindijske kompanije (jedne od evropskih kompanija koje su bile povlaštene u trgovini s Indijom) imati slobodu da traže vlastiti spas, bez prijetnje britanskom intervencijom ili pak da uživaju u udobnosti britanske zaštite. Posljednji ostatak Britanskog Radža je u nekim aspektima šarmantan, anahron, ali njegovo vrijeme je prošlo", napisao je novinar s početka ovog teksta David Holden.

Ipak, zaljevske zemlje bile su najuspješnije u brisanju svojih veza s Radžom. Primjera radi, Dubai je centar Bliskog istoka, piše BBC.