Oko 230.000 ljudi je poginulo kad su nakon zemljotresa golemi valovi udarili u obale Indonezije, Tajlanda, Indije, Šri Lanke i drugih zemalja. Podvodni zemljotres koji je prouzrokovao cunami bio je jačine između 9,1 i 9,3 stepeni po Richterovoj skali - što je najjači zemljotres kojeg je i jedan seizmograf ikada zabilježio.
Preživjeli su se prisjetili ovog kobnog dana, a najviše svojih najmilijih koji su u ovoj prirodnoj katastrofi izgubili svoje živote. Molitve su se čule u džamijama, na masovnim grobnicama gdje su poginuli sahranjivani i ostalim vjerskim hramovima diljem regije.
Najgore pogođena bila je indonezijska pokrajina Aceh, gdje je minutom šutnje obilježen trenutak kad je prvi val stigao do obale. Zvucima sirena obilježen je i sistem za upozorenje od cunamija koji postoji od 2005. godine. Također, obavljena je i sigurnosna vježba u slučaju ponavljanja stravičnog scenarija.
Vlasti Aceha su bile u nemoći nakon cunamija zbog velikog broja tijela poginulih koji su sahranjeni u velikoj masovnoj grobnici, a mnoge od žrtava nisu nikada ni pronađene.
Ovo je jedna od najstravičnijih prirodnih katastrofa modernog doba, a pozivu u pomoć pogođenim regijama odazvale su se mnoge vlade, ali i ljudi dobrog srca širom svijeta. Procjenjuje se da je pomoć usmjerena na regije oko 13 milijardi dolara.
Sve se regije još uvijek ekonomski i industrijski oporavljaju zbog nanesene štete, a naročito zbog slabog turizma.