Pregovori u Islamabadu nisu kraj: SAD spreman na dogovor s iranskim "pragmatičarem"

Prema analizi Washington Posta, američka administracija se sada kladi na to da će ekonomski pritisak i potpuna izolacija postići ono što bombe nisu mogle.

"Sastanak je prošao dobro. Dogovorili smo se o većini tačaka, ali o onoj jedinoj koja je zaista bitna, NUKLEARNOJ, nismo", izjavio je Trump nedugo nakon završetka pregovora u Pakistanu.

Nakon ove izjave, uslijedio je šokantan potez: objava o blokadi Hormuškog moreuza kako bi SAD isposlovale "bolji dogovor". Mnogi analitičari su odmah počeli špekulisati da neuspjeh pregovora u Islamabadu znači da Sjedinjene Američke Države srljaju dublje u još jedan "vječni rat" te da su razgovori bili samo uvod u novu, znatno opasniju fazu sukoba.

Ipak, kako piše David Ignatius za Washington Post, pozivajući se na izvore bliske pregovorima, trenutni zastoj ne znači nužno povratak ratu.

Ekonomski škripac umjesto kopnene invazije

Blokada jeste taktika pritiska, ali primarno ekonomska, a ne vojna. Izvori tvrde da Trump nema apetita za daljnji oružani sukob, svjestan da su benefiti ograničeni, a rizici ogromni. Njegov stvarni cilj je staviti već teško uzdrmani Iran u ekonomski škripac i testirati da li će iranski lideri pristati na potpuno novi, sveobuhvatni dogovor.

"Ako ne možeš riješiti problem, uvećaj ga." Ovaj savjet, koji se često pripisuje bivšem predsjedniku SAD-a Dwightu D. Eisenhoweru, čini se da je postao Trumpova glavna strategija. S obzirom na to da je iranska vlast preživjela sedmice intenzivnog bombardovanja i da još uvijek drži jake karte u obliku ostataka svog nuklearnog programa, Trump se odlučio na ponudu koju bi se mogla nazvati "Tiffany dogovorom": ogroman i primamljiv paket ekonomskih benefita, uključujući ukidanje sankcija, u zamjenu za potpuno odricanje Irana od nuklearnog i raketnog programa te prestanak finansiranja proxy grupa.

Ghalibaf kao potencijalni lider novog Irana?

Razgovori u Islamabadu počeli su oštro, a glavnu riječ vodili su američki potpredsjednik JD Vance i predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf. Nakon dugih sati diskusije, Ghalibaf je impresionirao američki tim kao rafiniran i profesionalan pregovarač, ali i kao potencijalni lider nekog novog Irana.

Ghalibaf se već dvije decenije pokušava pozicionirati kao pragmatična alternativa tvrdim iranskim mulama, a američki zvaničnici vjeruju da i drugi funkcioneri Islamske revolucionarne garde (IRGC) sada otvaraju svoje tajne kanale jer žele osigurati mjesto u budućnosti zemlje.

Situacija u Iranu je, prema procjenama SAD-a, izuzetno teška. Zemlja proživljava vojnu verziju "covid lockdowna", s vrlo malo ekonomske aktivnosti nakon 40 dana rata. Trumpov plan je da sada još jače stisne ekonomiju, poput UFC borca koji drži protivnika u "kragnu" i čeka da ovaj "tapka", odnosno preda se.

Radni naziv ove strategije u Washingtonu bi se mogao opisati kao "Operacija Ekonomski epski bijes" (Operation Economic Epic Fury). Bijela kuća je shvatila ono na šta kritičari odavno upozoravaju: ratove na Bliskom istoku je lako započeti, ali ih je jako teško završiti.

Tri moguća scenarija

Trumpova administracija trenutno predviđa tri moguća razvoja događaja dok američki ekonomski stisak jača. Prvi je pad vlasti, za koji u Washingtonu vjeruju da je sada, kada je bombardovanje stalo, zapravo vjerovatniji nego ranije.

Drugi realniji scenarij je "Zlatni most". Ghalibaf ili neki drugi novi lider odlučuje preći preko onoga što Trumpov tim naziva "zlatnim mostom" u novu budućnost, prihvatajući američki dogovor.

I treći je vojna eskalacija. Ukoliko tvrdolinijaši u IRGC-u odlučuju probiti blokadu ili lansirati nove napade kako bi iznudili američke ustupke.

Treći scenarij nosi najveći rizik. Ako Iran pokuša iskoristiti vojnu silu, Trump bi mogao biti uvučen u eskalaciju oružanog sukoba koji svim silama želi izbjeći.

Cilj Washingtona ostaje uvjeriti Ghalibafa i njegove saradnike da Iran mora preći put od revolucionarnog "pokreta" koji prijeti cijeloj regiji, do stabilne države koja se može brzo i profitabilno modernizovati, po uzoru na svoje susjede poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Iako je na Bliskom istoku uvijek pametnije kladiti se protiv ovakvih optimističnih ishoda, slike iz Islamabada s početka sedmice, gdje američki potpredsjednik i iranski lider cijelu noć pregovaraju o obrisima mogućeg mira, nosile su u sebi istovremeno dozu i nemogućnosti i neizbježnosti.