Potresna ispovijest unuka nacističkog monstruma: Slučajno upalio TV i otkrio da mu je djed Himmler

"Da je moguće vratiti ljude iz mrtvih, uhvatio bih svog djeda i udario ga", rekao je Lenkeit u razgovoru za njemački list Der Spiegel. Dodao je, međutim, da smatra kako je suočavanje s prošlošću neophodno.

Lenkeit je svoju priču podijelio u trenutku rastućeg antisemitizma u Njemačkoj.

"Moramo priznati nacističko porijeklo unutar naših porodica kako bismo mogli oslabiti desničarske ekstremističke snage u zemlji. Nacistička ideologija nikada nije bila iskorijenjena, i to me boli u srcu", objasnio je Lenkeit, koji danas radi kao bračni savjetnik i povremeno kao duhovni učitelj. Sa suprugom iz Meksika i troje djece živi na španskoj obali Costa del Sol.

Na istinu o svom porijeklu naišao je slučajno, prije otprilike godinu dana. Prošlog ljeta, nakon popodnevne sieste, sjeo je pred televizor umjesto da se vrati poslu, kako bi se, kaže, oslobodio stresa i nedostatka sna.

"Nisam imao volje da čitam Bibliju, pa sam upalio televizor. Nije bilo fudbala, pa sam pustio ono što je bilo na programu, emisiju pod nazivom Ko je bio Himmler?"

Dok je kasnije pretraživao internet o toj temi, pronašao je među starim fotografijama portret Himmlerove sekretarice i ljubavnice Hedwige Potthast, koja je zapanjujuće ličila na njegovu majčinu majku.

Datum i mjesto njenog rođenja (1912, Köln) i smrti (1994, Baden-Baden) poklapali su se s podacima njegove bake, kao i imena njene djece, sina Helgea (Lenkeitovog ujaka) i kćerke Nanette (njegove majke).

U tom trenutku shvatio je da gleda u lice vlastite bake. Naknadnim istraživanjem i pronalaskom izvoda iz matične knjige rođenih, u kojem je Heinrich Himmler bio naveden kao biološki otac njegove majke, sve je bilo potvrđeno.

Nedostatak topline u porodici

S činjenicom da je potomak drugog najmoćnijeg čovjeka Trećeg rajha, osnivača sistema koncentracionih logora i organizatora "konačnog rješenja jevrejskog pitanja", morao se postepeno suočavati.

"Odjednom postanete unuk masovnog ubice", kazao je Lenkeit i zapitao se: "Kako je moja baka mogla voljeti takvo čudovište? Zašto su baš meni dali ime Henrik? Da li je to skrivena lojalnost prema Heinrichu Himmleru?"

Kritički se osvrnuo i na stav svoje porodice, koja je o porijeklu uporno šutjela: "Takvi su ti ljudi." Dodao je da se u njihovoj kući malo govorilo, a ljubav i toplina gotovo da nisu postojale. Atmosferu u kojoj je odrastao povezuje s vlastitim dječijim strahovima, nesigurnostima i nasiljem koje je trpio u školi.

Njegovo svjedočenje, navode stručnjaci, potvrđuje nalaze brojnih studija o utjecaju potisnute i negirane krivice nacističke generacije na njihove potomke.

Nakon što je otkrio istinu, Lenkeit želi aktivno učestvovati u borbi protiv antisemitizma i desničarskog ekstremizma u Njemačkoj, te se suprotstaviti ne samo nasilju na ulicama, nego i sve većoj podršci ekstremnoj desnici, posebno stranci Alternativa za Njemačku (AfD).