Polja smrti u Sudanu: Civili zaklani, bolnice spaljene - svijet ponovo izdaje bespomoćne

Abubakr Ahmed bio je spreman umrijeti na zemlji koju je 550 dana branio od paravojnih snaga Sudana, Rapid Support Forces (RSF) koju podržavaju Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE). Kao član "narodnog otpora", lokalne grupe koja je sarađivala s vojskom u odbrani grada el-Fashera, Ahmed je svjedočio jednoj od najkrvavijih epizoda dvogodišnjeg građanskog rata u Sudanu.

Ovaj opkoljeni grad bio je posljednje uporište regularne vojske u ogromnoj regiji Darfur, sve do 26. oktobra, kada je pao u ruke RSF-a.

Prema riječima komandanta Oružanih snaga Sudana (SAF), generala Abdel Fattaha al-Burhana, vojska se povukla i pristala na predaju u pokušaju da spriječi masakr.

Ali njihovo povlačenje ostavilo je 250.000 civila, gladnih i iscrpljenih, na milost i nemilost RSF-a.

Ahmed se sjeća kako je, zajedno s nekoliko mladića iz svoje jedinice, "izborio put kroz vatru". Tokom posljednjih borbi, geler mu je probio stomak kada je raketni projektil pogodio obližnji automobil.
Ipak, uspio je pobjeći, za razliku od mnogih drugih.

"RSF je ubijao civile i ostavljao njihova tijela na ulicama. Ubijani su bez imalo milosti", rekao je Ahmed (29) za Al Jazeeru.

Masovni egzodus

Prema podacima mreže ljekara Sudana, RSF je u prva tri dana nakon zauzimanja el-Fashera ubio najmanje 1.500 ljudi, uključujući 460 pacijenata i njihovih pratilaca iz lokalne bolnice al-Saud, što je potvrdila i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).

Al Jazeerina verifikacijska jedinica Sanad potvrdila je autentičnost više snimaka koji prikazuju vojnike RSF-a kako stoje iznad gomile mrtvih tijela ili strijeljaju zarobljene i nenaoružane mladiće.

Masovna ubistva izazvala su egzodus više od 33.000 ljudi, od kojih su mnogi pobjegli u obližnje gradove i sela poput Tawile i Tinea, udaljenih oko 60 kilometara.

Međutim, većina civila i dalje je zarobljena u el-Fasheru, skrivajući se od naoružanih pripadnika RSF-a. Drugi pokušavaju doći do sigurnosti pješačeći kroz pustinju, bez hrane, vode i često odvojeni od svojih porodica.

Jedan od preživjelih, Mohammed, koji je stigao u Tawilu 28. oktobra, rekao je da očekuje dolazak "desetina hiljada novih izbjeglica". Poput većine stanovnika el-Fashera, Mohammed pripada jednom od "nearapskih" sedentnih plemena koja su decenijama bila meta progona od strane nomadskih "arapskih" plemena, jezgra današnjeg RSF-a.

"Većina ljudi neće ostati u el-Fasheru jer se boje RSF-a. Ne vjeruju im, jer znaju da će ih progoniti. Arapi će živjeti na jednom mjestu, nearapi na drugom. Nažalost, tako je sada", rekao je Mohammed za Al Jazeeru.

Odjeci Ruande

Vođa RSF-a, Mohamad Hamdan "Hemedti" Dagalo, izjavio je u srijedu da će "istražiti" izvještaje o zlostavljanjima. No, preživjeli tvrde da se u el-Fasheru odvija sistematsko etničko čišćenje nearapskog stanovništva.

Laboratorij za humanitarna istraživanja Univerziteta Yale (HRL) u izvještaju od 28. oktobra naveo je da satelitske snimke jasno pokazuju masovna ubistva civila u pokušaju bijega.

"Razmjeri masovnih ubistava ne mogu se prikazati samo satelitskim snimcima, a gotovo sigurno su službene procjene broja ubijenih preniske," navodi se u izvještaju HRL-a. Sheldon Yett, predstavnik UNICEF-a za Sudan, opisao je prizore u el-Fasheru kao "polja smrti".

"Bio sam u Ruandi tokom genocida i ovdje osjećam iste odjeke. Ova vrsta pokolja i ponos s kojim [počinioci] ubijaju nevine ljude, to me najviše plaši," rekao je Yett za Al Jazeeru.

Dodao je i da je UNICEF izgubio kontakt s brojnim lokalnim volonterima i humanitarnim inicijativama, uključujući one koji vode narodne kuhinje, presudne za borbu protiv gladi širom Sudana.

"Situacija naših partnera u el-Fasheru ostaje izuzetno opasna. Mnogi su u bijegu, skrivaju se i žive u strahu", rekao je.

Prazne osude svijeta

Snimci i izvještaji o zločinima u el-Fasheru izazvali su val osuda iz Ujedinjenih nacija, Sjedinjenih Država i Evropske unije.
Svi su pozvali RSF da "zaštiti civile" i poštuje međunarodno pravo.

Ali, preživjeli i analitičari kažu da je svjetska zajednica mogla iskoristiti svoj diplomatski utjecaj da spriječi tragediju prije nego što se dogodila.

"RSF je mjesecima pokušavao zauzeti el-Fasher, i od prvog dana smo znali šta će se dogoditi ako uspiju," rekao je Hamid Khalafallah, ekspert za Sudan i doktorand na Univerzitetu u Manchesteru.

"Ovo je slučaj potpunog ignorisanja i izdaje međunarodne zajednice, posebno UN-a i zapadnih sila. Nisu učinili ništa ozbiljno da zaštite civile".

Jean-Baptiste Gallopin iz organizacije Human Rights Watch rekao je da RSF ima ustaljeni obrazac počinjenja masovnih zločina nakon zauzimanja novih teritorija, kao što se dogodilo u el-Genieni i Aradamati u Zapadnom Darfuru.

Po njemu, diplomate su izbjegavale sankcionisati vođu RSF-a Hemedtija jer su se bojale da bi to moglo omesti pregovore o prekidu vatre.

"Ta nekažnjivost ohrabrila je RSF da sam snima vlastite zločine," rekao je Gallopin.
"Diplomate su opsjednute idejom primirja, i zbog toga zanemaruju mjere koje bi zaštitile civile ili kaznile počinioce. Na kraju, niko ne odgovara za pokolje, i međunarodna zajednica pere ruke od svega".