Pandemija koronavirusa Sars-CoV-2 pokazuje se širom svijeta u svoj svojoj okrutnosti. Pola je svijeta stalo otkad se virus počeo širiti planetom, a posebno je problematična činjenica to što se veoma lako prenosi. Dodatni je problem što mnogi ljudi koji su zaraženi imaju blage ili neznatne simptome i prenose virus ni ne znajući da to čine, piše CNN.
Posljedice infekcije znaju biti ozbiljne: oko 14 posto oboljelih mora na terapiju kisikom (na respiratore), dok 5 posto završava na intenzivnoj njezi. Istraživanje koje su proveli istraživači s Imperial College London ustanovilo je da je stopa smrtnosti ovog koronavirusa oko 0,9 posto.
Postoji nekoliko faza epidemije. Kada je poznato samo nekoliko slučajeva, i dalje je moguće identificirati i izolirati inficirane i pratiti ljude s kojima su bili u kontaktu, testirati ih, nadgledati i, ako je potrebno, izolirati ih. Ovo je takozvana faza testiranja i praćenja. U nekoliko mjesta na istoku Azije – u Singapuru, Hong Kongu i Tajvanu – do sada je postignut uspjeh u ograničavanju epidemije najvećim dijelom zahvaljujući testiranju i praćenju.
Kada zaustavljanje epidemije ne uspije u ovoj fazi, ona ulazi u drugu fazu u kojoj nije poznato tko širi bolest i u kojoj broj slučajeva stalno raste. Brzina širenja COVID-19 je ekstremno velika i udvostručava se u roku pet dana, ušestostručava za mjesec dana, a udvanaesterostručava za dva mjeseca, to jest, za dva mjeseca može biti 4.000 više oboljelih nego na početku epidemije. Broj inficiranih i mrtvih još brže bi se povećao da je vrijeme udvostručavanja kraće.
Koje su najbolje mjere za zaustavljanje širenja virusa?
Ključna stvar u ograničavanju epidemije je zatvaranje gradova i država, uključujući i zatvaranje svih prodavnica i poslova koji nisu potrebni. Otkazuju se događaji, javna mjesta su očišćena i od većine se ljudi traži da ostanu u svojim domovima. Kina je provela najrigoroznije mjere nekoliko sedmica nakon epidemije, a Italija se također već neko vrijeme bori pooštravajući mjere. Sve je veći broj država koje proglašavaju izvanredno stanje, uvode policijske satove i mole svoje građane da ne napuštaju domove osim ako moraju kupiti hranu.
Uspješne mjere samoizolacije pokazale su se kao dobar način za smanjenje broja oboljelih i ako se provedu na vrijeme i učinkovito, sprečavaju preopterećenost zdravstvenog sistema, čime se smanjuje i broj smrtnih slučajeva nebrojenih hiljada oboljelih od COVID-19. Osim toga, ovaj pristup može drastično smanjiti broj novih zaraženih, kao što se potvrdilo u Kini.
Ipak, ovaj potez je jako skup i u društvenom i u političkom i u ekonomskom smislu i cilj je da se što prije završe mjere samoizolacije uz izbjegavanje širenja epidemije. Potrebno je smanjiti broj slučajeva do te mjere da se omogući testiranje svakog ko ima simptome i da je moguće pratiti sve s kojima je on bio u kontaktu. U druga rješenja spadaju novi lijekovi i cjepiva i postepena izgradnja "imuniteta krda", koja će se izgraditi u sljedećim godinama i desetljećima.
Prema standardnim epidemiološkim modelima, nekontrolirana epidemija može zaraditi 60 posto populacije. Sa stopom smrtnosti od 0,9 posto, to bi dovelo do 1–2 miliona smrtnih slučajeva.
U fazi samoizolacije i zatvaranja države i gradova, posebno zaštićeni trebaju biti oni stariji od 60 godina i oni koji su već bolovali od bolesti srca, bolesti pluća i metaboličkog poremećaja. Osamdeset posto onih koji umiru od koronavirusa jesu ljudi koji su stariji od 60 godina. Starijima je potrebna posebna podrška društva kako bi ostali u izolaciji.
Osim toga, potrebno je osigurati dovoljan broj respiratora, imati dovoljno bolničkih kreveta i zaštitne opreme za osoblje koje se brine o oboljelima. Sve to za sada jedino možemo napraviti ako samoizolacijom i zatvaranjem država i gradova smanjimo broj novih oboljelih do te mjere da se zdravstveni sistem može nosi s novim slučajevima i posvetiti im potrebnu pažnju u liječenju.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
