Riječ je o prvim osjetljivim koracima vlade u Bagdadu da se izbori s nasiljem u obitelji, koje je doskora bilo "tabu tema" i "dio tradicije muško-ženskih odnosa u iračkom društvu", naveo je Reuters.
U "sigurnim kućama" u okviru policijskih postaja rade uglavnom žene, socijalne radnice, psiholozi i policijski inspektori. One se trude da ženama koje potraže pomoć od nasilja u obitelji pruže zaštitu i pravne savjete. Ipak, iračke "sigurne kuće" nisu mjesta gdje se boravi.
U Iraku postoji Ministarstvo za prava žena, ali ne i zakoni na problematiku nasilja nad žena koje muževi ili muški članovi porodica tuku, verbalno ponižavaju, maltretiraju dok one o tome šute kao o obiteljskoj sramoti.
Ovo ministarstvo smatra da najnoviji potez vlasti predstavlja "pobjedu iračkih žena" jer su se odvažile otvoreno progovoriti o doskorašnjoj "zabranjenoj temi u zemlji u kojoj muškarci tradicionalno vladaju u obitelji i društvu".
Samo prihvaćanje pojma "zlostavljana žena" je uspjeh u iračkom društvu u kojemu političari "zatvarali oči" pred nasiljem u obitelji, a žene nisu imale nikakve centre koji bi ih prihvatili ni pravosudne zastupnike koji bi ih sudski štitili od muških nasilnika u obitelji, izjavila je Azhar al-Sharbaf, pravnica u Ministarstvu za prava žena.
Kamal Amin, glasnogovornica Ministarstva za prava čovjeka, pozdravlja prva utočišta za zlostavljane žene i smatra da su žene koje su se odvažile potražiti pomoć od nasilja u obitelji učinile odlučujući korak u slamanju "tradicionalne kulture iračkog društva". Prema toj tradiciji, žena mora trpjeti, nema gdje da ode i ne smije sebe izložiti osudi zajednice ako napušta obitelj.
Žene samo velika muka može natjerati da potraže od policije da ih zaštiti od muža nasilnika, rekla je Kamal Amin.
Ima ipak mišljenja i da "sigurne kuće" smještene u okviru policijskih postaja neće imati uspjeha. "Neće to ići, jer će se žene teže odvažiti da odu u policiju nego u neke socijalne ustanove, jer se to i dalje smatra društveno neprihvatljivim", izjavila je jedna policijska inspektorica koja se predstavila samo kao Iskra, ne želeći otkriti puno ime.
Ona je po struci psiholog i posljednja četiri mjeseca radi u "sigurnoj kući" u policijskoj postaji u bagdadskom distriktu Kahira, ali za to vrijeme je pomoć potražila samo jedna žena.
Iskra je objasnila da su "sigurne kuće" zamišljene tako da oni kojima se obrate zlostavljane žene mogu pozvati muža nasilnika na razgovor i privoljeti ga da potpiše dokument kojim obećava da više neće ženu tući, maltretirati ili vršiti kakvo drugo nasilje zbog kojeg se ona obratila tom centru.
Ali obećanje je jedno, a praksa drugo, navela je Iskra, dodavši da sljedeći korak treba biti da se "sigurne kuće" izmjeste iz policijskih stanica jer će to omogućiti da žene lakše progovore o nasilju, prenio je Tanjug.
