Karadžić je u zahtjevu tvrdio da navodi u tački 11 optužnice ne predstavljaju zločin u nadležnosti Tribunala, te da se pretresno vijeće, donoseći svoju odluku, "oslonilo na intuiciju, umjesto na običajno međunarodno pravo".
Žalbeno vijeće smatra da je ova tvrdnja neosnovana i naglašava da se zabrana uzimanja talaca ne može posmatrati odvojeno od Treće Ženevske konvencije.
U zahtjevu sudu, koji je podnesen u martu ove godine, Karadžićeva odbrana je tvrdila da "Tribunal ne može da proširi svoju nadležnost po analogiji da se optužbe zasnovane na protivpravnom pritvaranju ili zloupotrebi civila prevode u optužbe za tretman (pravno pritvorenih) ratnih zarobljenika, samo zato što između dvije situacije postoje sličnosti“.
U podnesku je navedeno da je konflikt na koji se tačka 11 odnosi "međunarodni oružani konflikt u kome su neprijateljske sile, koju su činile snage nekoliko inostranih država (NATO), provele napad protiv konstitutivne nacionalne grupe u BiH, odnosno Srba".
