Svijet
67

Opkoljeni Iračani na Sinjaru bespomoćni: Djeca umiru od gladi i žeđi

Klix.ba
"Roditelji režu sebe kako bi žednoj djeci dali krv da piju. Druga umiru od dehidracije i bivaju zakopana pod stijenama", ovo su samo neke od zastrašujućih priča ljudi zarobljenih na planini Sinjar koju su opkolili pripadnici IDIL-a.

Između 6.000 i 8.000 osoba uspjelo je pobjeći u kampove u Dohuk provinciji. No, još 30.000 ostalo je na planini Sinjar. Reporterka Sky Newsa, Sherine Tadros, nalazi se u Zakho kampu i tvrdi kako tu nema struje i da kamp ima samo četiri toaleta.

"Ispričali su nam zastrašujuće priče. Jedan muškarac nam je rekao kako je vidio četvero djece koja su umrla od žeđi. Nisu imala nikoga da ih sahrani u planini pa su stavili samo kamenje preko njihovih tijela. Drugi muškarac je rekao kako su djeca bila toliko žedna da su njihovi roditelji počeli rezati sebe i davati im svoju krv da piju samo kako bi preživjeli", rekla je reporterka.

Do ovog kampa ljudi trebaju prepješačiti 12 sati, ali tu ih ne očekuju idealni uvjeti. Nema električne energije niti humanitarnih agencija. Izbjeglice u kampu, od kojih neki imaju rane od vatrenog oružja, preživljavaju zahvaljujući hrani i vodi koju im donosi lokalno stanovništvo.

"Potrebno je nešto uraditi kako bi se spasilo 30.000 ljudi koji su zarobljeni na planini i okruženi IDIL-om. Oni nemaju izlaza i jedini način da se spase jeste da dođe helikopter po njih. Oni nemaju apsolutno ništa i ne postoje riječi da vam dočaram tu istuaciju. Nema vode, nema hrane, svi su dehidrirali. Nemaju odjeće, niti cipela jer su se raspale, a ovdje je ekstremno vruće i izloženi su suncu. Ovo je prvi put u historiji da je 30.000 zarobljeno na planini zbog straha od smrti i vođe moraju pronaći najbolji način da spase te ljude. Ne možemo gledati kako umire 30.000 ljudi", rekla je reporterka.

No, svaki helikopter koji je došao s pomoći ili došao po ranjene suočio se s otmicom.

"Bore se da uzmu helikopter, uđu u njega i prežive. To im je jedini način", kazala je Shores.

Lokalni gradonačelnik donirao je 230 šatora, ali to ne znači mnogo zarobljenima na Sinjaru. UNICEF dostavlja vodu, proteinske biskvite i higijenske potrepštine izbjeglicama kojih ima milion u Iraku, ali ne može sve stići.

"Radimo sve što možemo ali nemamo dovoljno u ovom trenutku", rekla je Colim MacInnes.