Objavljena Navalnijeva pisma iz zatvora: Pisao o hladnoći, Trumpu, Matthewu Perryju
Zatvoren u hladne, betonske ćelije i često sam sa svojim knjigama, Navalni je utjehu pronašao u pisanju pisama. Jednom poznaniku je u julu napisao da niko ko nije bio u ruskom zatvoru ne može da razumije taj život.
"Ako im se kaže da vas sutra hrane kavijarom, nahranit će vas kavijarom. Ako im se kaže da te zadave u ćeliji, zadavit će te", napisao je Navalni poznaniku Iliji Krasilščiku u avgustu.
Mnogi detalji o njegovim posljednjim mjesecima, kao i okolnosti njegove smrti u petak ostaju nepoznati, čak nije jasno ni gdje se nalazi njegovo tijelo. No, njegovi posljednji mjeseci života detaljno su opisani u izjavama njega i njegovih pomoćnika, njegovim pojavljivanjima na sudu, intervjuima s ljudima bliskim njemu i izvodima iz privatnih pisama koje je nekoliko prijatelja, uključujući Krasilščika, podijelilo za New York Times.
Hvalio se da je pročitao 44 knjige na engleskom za godinu dana i metodički se pripremao za budućnost: usavršavao svoj dnevni red, proučavao političke memoare, raspravljao se s novinarima, dijelio savjete o karijeri prijateljima i davao mišljenje o viralnim objavama na društvenim mrežama koje mu je slao njegov tim.
Navaljni je nazvao svoj boravak u zatvoru od januara 2021. godine "svemirskim putovanjem".
Ipak, bio je u toku sa aktuelnim dešavanjima. Prijatelju, ruskom fotografu Evgeniju Feldmanu, Navalni je povjerio da je izborna agenda bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa izgledala zastrašujuće.
“Trump će postati predsjednik ako zdravlje predsjednika Bidena bude narušeno. Zar se ova očigledna stvar ne tiče demokrata?", napisao je Navalni.
Navalni je bio u mogućnosti da pošalje stotine rukom pisanih pisama, zahvaljujući neobičnoj digitalizaciji ruskog zatvorskog sistema. Putem web stranice , ljudi su mu mogli pisati za 40 centi po stranici i primati skenirane njegove odgovore, obično sedmicu ili dvije nakon što ih je poslao i nakon što su prošli prekontrolisani.
Navalni je Krasilščiku, koji je sada u egzilu u Berlinu, rekao da uživa u sudskim saslušanjima.
"Ona vam odvlače pažnju i pomažu da vrijeme brže prođe. Osim toga, pružaju uzbuđenje i osjećaj borbe i potrage", napisao je.
Inače, sudski nastupi su mu pružili priliku da pokaže svoj prezir prema sistemu. Prošlog jula, na kraju suđenja koje je rezultiralo još jednom 19-godišnjom kaznom, Navali je rekao sudiji i službenicima u sudnici da su "ludi".
"Ćelije su obično bile hladne, vlažne", ali Navalni je protestovao pprotiv nečeg drugog - zatvorenicima kojima je naređeno da provode vrijeme u tim ćelijama bila je dozvoljena samo jedna knjiga.
"Želim da imam 10 knjiga u svojoj ćeliji", rekao je na sudu.
U pismu prošlog aprila upućenom Krasilščiku, Navalni je objasnio da više voli da čita 10 knjiga istovremeno i da se "prebacuje između njih".
Opisujući zatvorski život Krasilščiku u julskom pismu, preporučio je devet knjiga na tu temu i istaknuo da je ponovo pročitao "Jedan dan iz života Ivana Denisoviča", roman Aleksandra Solženjicina o Staljinovom logoru. Navalni je napisao da je tek tada počeo shvatati pokvarenost logora iz sovjetske ere.
"Počinjete da shvatate stepen užasa", napisao je.
Kerry Kennedy, aktivistica za ljudska prava i kćerka demokratskog političara Roberta F. Kennedyja, koji je ubijen 1968. godine, također je razmijenila pisma sa Navalnijem. Rekao joj je da je plakao “dva ili tri puta” dok je čitao knjigu o njenom ocu koju mu je preporučio prijatelj.
Feldman, ruski fotograf koji je pratio pokušaj Navalnija da se kandiduje za predsjednika 2018. godine, koji je sada u egzilu u Latviji, rekao je da je poslao najmanje 37 pisama Navalnom od njegovog hapšenja 2021. godine i da je dobio odgovore na skoro sve.
Navalni je također opisao svoje poštovanje prema glumcu Matthewu Perryju, koji je preminuo u oktobru, iako nikada nije gledao "Prijatelje", bio je dirnut osmrtnicom koju je pročitao u The Economistu.
Novinaru Sergeju Parhomenku rekao je da je do trenutka kada je stigao u zatvor pročitao sve što je mogao da ponese sa sobom i da je bio primoran da bira između klasika u svojoj novoj zatvorskoj biblioteci: Tolstoja, Dostojevskog ili Čehova.
"Ko mi je mogao reći da je Čehov najdepresivniji ruski pisac?", napisao je u pismu koje je Parhomenko podijelio na Facebooku.
Krasilščik, koji je podijelio većinu pisama za New York Times, rekao je da mu je ostalo da razmišlja o posljednjem pismu koje je primio u septembru kad je Navalni zaključio da ako Južna Koreja i Tajvan budu u stanju da naprave tranziciju od diktature do demokratije, onda bi možda i Rusija mogla.
"Nada. Nemam problema s tim. Nastavite pisati!", napisao je u posljednjem pismu koje je Krasilščik dobio.
