"Zapad, NATO i Evropska unija, nastavit će tokom narednih godina da razvijaju odnose s Gruzijom, ali će na svakoj 'krivini' na tom putu iskrsnuti nešto što bi moglo da izazove napetost između Rusije i Zapada. Nedavni američki sporazum sa Gruzijom, predstavlja određenu vrstu kompenzacije za rat i činjenicu da Sjedinjene Države i Evropska unija nisu mogle da poduzmu velike korake dok je trajao sukob, niti u ovom trenutku mogu da obećaju Gruziji učlanjenje u NATO. Amerika je stoga tražila neki drugi način da izrazi solidarnost s Gruzijom, da kaže da će dalje investirati u njenu budućnost i apelirala je na nju da ostane na putu ka integraciji sa Zapadom. Dakle, Gruzijci nisu dobili ono što žele, ali su dobili solidnu utješnu nagradu“, osvrnuo se profesor Kupchan na sporazum o saradnji s Gruzijom, koji je bivši predsjednik George Bush potpisao pred sam kraj svog predsjedničkog manadata.
Kupchan podsjeća da je Rusija od početka bila protiv proširenja NATO-a, odnosno uključenja Poljske, Mađarske, Rumunije, Bugarske i baltičkih zemalja u sjevernoatlantski odbrambeni savez. Međutim, ona je posebno osjetljiva na mogućnost učlanjenja Gruzije i Ukrajine, koje – kako se izrazio – imaju historijske veze s Rusijom.
"Iz ruske perspektive, to pitanje je do izvjesne mjere zakočeno jer Sjedinjene Države i Evropska unija nisu uspele da se usaglase oko toga da li NATO treba da ponudi Gruziji i Ukrajini akcioni plan za učlanjenje. Zbog toga je uslijedilo načelno američko-evropsko saopćenje da će te dvije zemlje jednog dana biti primljene u NATO. Mislim da će slično biti saopćeno na predstojećem samitu NATO-a. U međuvremenu, vjerujem da će Obamina administracija i Moskva raditi na tome da vrate američko-ruske odnose na pravi kolosijek. Očigledno je da pored Gruzije postoje i drugi sporovi, kao što su status Kosova, izgradnja američkog antibalističkog štita u Centralnoj Evropi, kontrola nuklearnog naoružanja, kao i pitanje da li će, ako to Washington zatraži, Moskva da pristane na pooštrenje sankcija Iranu“, rekao je Kupchan za Glas Amerike
On se zalaže za pragmatizam u američko-ruskim odnosima.
"Mislim da je za vrijeme Bushove administracije dolazilo do nepotrebnih verbalnih napada i kontranapada. Također smatram da je Rusija bila više odgovorna za to. Iz Kremlja su stizale vrlo teške riječi, dok se Bushova administracija donekle uzdržavala od njih. Dakle, umjereniji ton bi svakako doprinio da se nađe zadovoljavajuće rješenje, naprimjer, za pitanje antibalističkog štita. Takve stvari bi olakšale dvjema stranama da se sastanu i razmotre oblasti od zajedničkog interesa i u njima obnove saradnju.“
Kupchan smatra da će nova američka administracija intenzivirati napore za obnovu partnerstva s Moskvom. Međutim, on primjećuje da transatlantski partneri još uvijek nemaju usaglašen pristup prema Rusiji.
"Mislim da su Evropljani od početka rata u Gruziji, ali i ranije, bili oprezniji u odnosima prema Rusiji i da se ustežu od bilo kakvih koraka koji bi obnovili geostrateško rivalstvom s njom. To je djelomično uzrokovano geografskim položajem Rusije, koja je evropski susjed, kao i energetskom zavisnošću od ruske nafte i gasa. Na kraju, mislim da Evropljani dosljednije provode realpolitiku prema Rusima nego Amerikanci. Evropljani znaju da je došlo do nazadovanja demokratskog procesa u Rusiji, ali su i dalje spremni da sarađuju na vanjskopolitičkim pitanjima sa Kremljom. S druge strane, Amerika je zaključila da je zbog narušene demokratizacije bolje da zakoči odnose s Rusijom.“
Ukoliko transatlantski partneri ne usaglase pristup Rusiji, zaključuje Kupchan, to bi moglo da ohrabri Kremlj da pokuša da nastavi sa sadašnjim nastojanjima da produbi podjele između zapadnih saveznika.
