Analiza govora
0

Obami se postavljaju stara pitanja

FENA
Barack Obama (Foto: AP)
Barack Obama (Foto: AP)
Sjedinjene Američke Države, u suštini, vode show koji se sastoji u preuzimanju vođenja showa, jer kada SAD prenose komandu i kontrolu nad operacijama u Libiji na NATO, to čini na organizaciju kojom inače dominira, i vojno i politički, ocijenio je u utorak Associated Press.

Analizirajući govor američkog predsjednika Baracka Obame, na Univerzitetu nacionalne odbrane u Washingtonu u ponedjeljak uvečer, AP u tekstu napominje da brzo napredovanje pobunjenika u Libiji posljednjih dana snažno sugerira da se oni nisu samo okoristili o vojnu pomoć u defanzivi, već da na isti način koriste međunarodne snage za ofanzivu i napredovanje.

Associated Press je dijelove govora američkog predsjednika uporedio sa, kako je istaknula američka agencija - činjenicama.

Obama u govoru kaže da NATO preuzima zapovjedništvo nad provedbom embarga na oružje i zonom zabrane za letove i nad zaštitom civila, u čemu će SAD imati pomoćnu ulogu. Činjenice su, međutim, da SAD, kao zemlja koja nije dosad svoje snage stavljala pod tuđu komandu, ni sada neće biti na zadnjem sjedištu iako će za javnu upotrebu profil biti niži, ističe AP.

Partneri u NATO-u unose više u kooperaciju, ali iste one jedinstvene sposobnosti, to jest tehnička i vojna nadmoć, koje su Sjedinjene Države i dosad činile neizbježnim čelnikom, bit će i dalje potrebne.

Pored toga, zapovjednik operacije u Libiji je kanadski general, kojemu je nadređen američki admiral, zapovjednik zapovjedništva NATO-a u Napulju, a njegov šef je vrhovni zapovjednik NATO-a u Evropi, koji je opet Amerikanac, podsjeća agencija.

Kada Obama kaže da je misija SAD usko usredotočena na spašavanje života, treba znati da je činjenica kako se misija u Libiji izgleda širi i da zračni napadi pomažu u napredovanju pobunjenika.

Obama je u govoru rekao da je strateški interes SAD-a spriječiti pobjedu Gaddafija, da se ne bi destabilizirali Egipat i Tunis. Činjenice su, međutim, da Obama nije tu odluku branio pred Kongresom, jer iz Libije nije postojala nikakva prijetnja po SAD, što je u nedjelju potvrdio i sam ministar odbrane, koji je rekao da Libija nije vitalan nacionalni interes za SAD, već samo interes.

Obama je također izjavio da je zaustavljeno smrtonosno napredovanje Gaddafijevih snaga. Činjenica je da je libijska protuzračna odbrana onemogućena nakon sedmicu dana bombardiranja, kao i mreža komunikacija i opskrbe, ali su Gaddafijeve snage i dalje snažna prijetnja pobunjenicima i civilima. Samo mali broj njegovih vojnika prešao je na stranu pobunjenika.

Pored toga, Obama kaže da SAD ne može okrenuti glavu od zločina u drugim zemljama i da on kao predsjednik ne može prvo čekati da se pojave slike pokolja i masovnih grobnica da bi poduzeo akciju. Činjenice su, međutim, da nasilje prema civilima eskalira i drugdje, a da se američka vojna intervencija tamo ne predviđa.

Više od milion ljudi pobjeglo je iz Obale Slonovače, gdje je, prema Obami, predsjednik Laurent Gbagbo izgubio legitimitet, poput Gaddafija, ali Gbagboa niko ne napada, ilustrira AP.

Predsjednici tipično biraju svoje bitke u skladu s krizom i okolnostima koje su im pri ruci, a ne na osnovu bilo koje dosljedne doktrine o tome gdje koristiti silu, a gdje ne, zaključuje AP, prenosi Tanjug.

I sam Obama se u svojoj knjizi "Odvažnost nade" pitao zašto napasti Irak, a ne Sjevernu Koreju ili Burmu, i zašto intervenirati u Bosni, a ne u Darfuru. Sada se ista pitanja upućuju njemu, ukazuje AP.