Teorija cikličnosti navodi na zaključak da bi muslimanski svijet mogao biti spreman reagirati protiv ekstremizma koji mu je u protekle dvije decenije donio strašna razaranja.
Ne samo da je uništio manje države, kakve su Liban, Irak ili Afganistan, već je naudio i velikima poput Turske, Egipta, Irana i Pakistana. U svim tim zemljama primjetni su tragovi obamamanije, piše Jenkins.
Od Lahorea do Bejruta novoizabranogA predsjednika dočekuje nevjerojatan teret očekivanja i nade. Ljudima kojima je George W. Bush povod za neobuzdani antiamerikanizam Obamina rasa, ime, umjerenost i nebombastičnost djeluju kao ostvarenje sna.
Njihove nade su nerealne, piše Simon Jenkins, a očekivanja apsurdna. Novi predsjednik je izborom najbližih saradnika i u izjavama koje daje pokazao da neće imati koherentniju regionalnu strategiju od bilo koga američkog demokrata.
Pa ipak, Obamu islamski svijet dočekuje srdačnije nego bilo koga drugog američkog čelnika u modernoj eri.
Regija koja je tokom protekle decenije bila na udaru očajne američke politike od zemlje koja mu je nanijela toliko zla traži samo osmijeh i obećanje da će se u budućnosti truditi da bude bolja.
Ako Obama uspije iz regije povući svoje trupe, i tako uguši plamen džihada, ukazat će se prilika za oporavak i obnovu, piše Simon Jenkins u Guardianu.