Nuklearna elektrana na istoku Njemačke krije globalni problem težak hiljadu milijardi dolara

Dekomisija (proces trajnog zatvaranja) nuklearne elektrane u Lubminu, na istoku Njemačke, traje decenije duže od planiranog i koštat će deset puta više od planiranog. Sve to je dio skrivenog globalnog problema vrijednog hiljadu milijardi (bilion) dolara, što će opteretiti generacije Nijemaca.

Nuklearna elektrana u Lubminu je izgrađena 1960-ih na obali Baltičkog mora. Prostire se na površini koja je jednaka ukupnoj površini 200 nogometnih terena. Proizvodila je četvrtinu električne energije Istočne Njemačke.

Problemi nedugo nakon početka rada

No, ubrzo su počeli problemi. Samo godinu dana od njenog puštanja u rad, 1975. godine, u strojarnici elektrane je izbio požar, što je poremetilo rad sistema za hlađenje. Javnost nije obaviještena o višestrukim problemima.

Inspektori iz Zapadne Njemačke su godinu dana nakon ujedinjenja države pregledali ovo postrojenje. Zatekli su zabrinjavajuće stanje. Naime, tlačne posude s nuklearnim gorivom su napukle. Sistem za urgentno hlađenje i rezervni električni sistem bili su krajnje nedostatni. Reaktori su djelovali nesigurno, zbog čega su stručnjaci preporučili njihovo momentalno gašenje. Svih pet reaktora je ugašeno.

Počinje dekomisija

Dekomisija je počela 1995. Kontaminacija u ovoj nuklearnoj elektrani je bila tri puta veća od dozvoljene. Nadležni tvrde da su iz nje uklonili glavne komponente, što se odnosi i na tlačne posude. Većina kontaminiranih komponenti, uključujući gorivne šipke i sve ono oko njih, uklonjeno je. Šipke je trebalo ohladiti u rezervoarima s vodom za hlađenje, a zatim premjestiti ih u privremeno skladište. Samo ovaj proces može trajati godinama, a u ovom slučaju je trajao sedam godina.

To je bio lakši dio. Trebalo je 330 hiljada tona materijala podvrgnuti mjerenju radioaktivnosti i demontirati. Dakle, potrebno je izmjeriti radioaktivnost za svaki dio i ukloniti ga. U blizini elektrane je postrojenje za dekontaminaciju.

Problem s radijacijom je taj što se ona ne može neutralizirati. Naime, nuklearno gorivo je otpad s visokim nivoom radijacije, što znači da može biti radioaktivno stotinama hiljada godina. Zbog toga mora biti tamo gdje neće predstavljati prijetnju.

Komponente, kao što su tlačne posude, otpad su srednjeg nivoa radijacije, što znači da ni one ne mogu biti dekontaminirane. Shodno tome, i moraju biti uklonjene na siguran način.

Ipak, ostale komponente, one koje su bile udaljenije od nuklearnog goriva, mogu se dekontaminirati. Moraju se svrstavati po vrsti materijala od kojeg su izrađene i mora se s njih ukloniti radioaktivna površina. Time se smanjuje količina otpada.

Najlakša je površinska dekontaminacija koja podrazumijeva ispiranje vodom, ali je i ona opasna. Poslije toga slijedi dekontaminacija komponenti s fiksnom kontaminacijom, kao što su npr. zahrđale komponente. Između ostalog, za to se koristi voda pod visokim pritiskom te specijalna pjena i gelovi.

Svaku komponentu je potrebno izrezati u manje dijelove, kako bi mogle stati u kutiju dimenzija 120 x 80 centimetara. Prilikom stavljanja u kutije, ponovo se provjerava da li su komponente (de)kontaminirane. Postoji mogućnost reciklaže pojedinih komponenti. Voda kojom se radila dekontaminacija mora biti uskladištena na sigurno mjesto.

Skup problem

Prema Agenciji za atomsku energiju (IAEA), proces dekomisije traje 15 do 20 godina. No, problem je taj što mnoge stvari u tom procesu ne idu po planu, što je slučaj i s dekomisijom bivše istočnonjemačke nuklearne elektrane.

Razlog za to jeste što je dio ovog postrojenja izrazito radioaktivan - zračenje je 10 siverta po satu, što je smrtno opasno. Jedan od razloga zašto je ovaj dio teško dekontaminirati jeste i taj što su zidovi kontaminirani. Nadležni pretpostavljaju da će dekomisija ove elektrane trajati do sredine 2040-ih, a da će u konačnici koštati 10 milijardi dolara.

Dekomisija ostalih nuklearnih elektrana širom svijeta koštat će hiljadu milijardi dolara. Zato države imaju posebne fondove za dekomisiju. Njemačka nema trajni prostor za nuklearni otpad. Otpad iz privremenog prostora za otpad trebao bi biti premješten u trajno postrojenje za nuklearni otpad, koje je u izgradnji. Samo dvije od 31 države u svijetu grade trajno postrojenje za nuklearni otpad, objavio je Deutsche Welle.