Ono što je otkrio Edward Snowden, biši uposlenik NSA-e, britanskom listu The Guardian i njegovom novinaru Glennu Greenwaldu, o američkom programu tajnog špijuniranja ispostavit će se kasnije, bio je samo vrh ledenog brijega.
Nakon otkrića o tajnom programu špijuniranja telefona i elektronske pošte miliona ljudi širom svijeta, Snowden je pobjegao u Hong Kong, a potom u Rusiju, gdje je dobio azil. Prvobitno mu je Rusija dozvolila da ostane na njenoj teritoriji godinu dana, a nedavno mu je azil produžen na tri godine.
Snowdenov istup u javnost otkrio je cijeli jedan niz vrhunskih programa za tajno praćenje, kako građana putem interneta i njihove elektronske pošte, tako i država poput Venecuele, a vezano za nabavke u vojne potrebe i u vezi sa proizvodnjom nafte, ali i Meksika vezano za informacije o narkoticima, unutarnjoj sigurnosti i političkim pitanjima, Kolumbije vezano za trgovinu narkoticima i Kolumbijske revolucionarne oružane snage (FARC).
Afera u koju je umješana NSA je naročito odjeknula u svijetu kada je u oktobru prošle godine obznanjeno da je metom prisluškivanja bila i njemačka kancelarka Angela Merkel. Američke službe su prisluškivale njen mobilni telefon, što je dovelo do blagog zahlađenja odnosa između SAD-a i Njemačke.
Kasnije se ispostavilo, kako su objavili brojni mediji, da su američke službe špijunirale i prethodnika Angele Merkel, Gerharda Schrodera, prije više od 10 godina. Schroder je bio metom špijuniranja zbog njegovog kritičkog odnosa spram američke politike u Iraku. On je kasnije izjavio da u to vrijeme nikada ne bi posumnjao da ga SAD prisluškuju, ali da "sada više nije iznenađen". Merkel je pak ocijenila da "špijuniranje među prijateljima nije prihvatljivo".
Nakon svega toga svjetska javnost je dobila dodatni argument da se SAD ponašaju kao "dežurni policajac", odnosno kao Big Brother.
No, prije nekoliko dana njemački mediji su objavili zanimljive informacije. Ispostavilo se da NSA nije jedina koja špijunira saveznike. Čak i njemačka Bundesnachrichtendienst (BND) nije odoljela da ne prisluškuje svoje saveznike u NATO-u.
Ugledni njemački Der Spiegel je otkrio da je BND "slučajno" prošle godine prisluškivao telefonske razgovore američkog državnog sekretara Johna Kerryja, ali i njegovu prethodnicu Hillary Clinton. Njemačka vlada, odnosno BND, su špijunirale i donedavnog turskog premijera, a sadašnjeg predsjednika te zemlje Recepa Tayyipa Erdogana i to već godinama, zapravo od 2009. Praćenje telefonskih razgovora Karryja i Clintonove i nije odjeknulo toliko u zapadnim medijima, dok je vijest o špijuniranju službene Ankare u Turskoj naišla na užas i zgražavanje, piše RT.
Kao odgovor na njemačku špijunažu službena Ankara je zatražila od ambasadora te zemlje u Turskoj Eberharda Pohla da da "formalno i zadovoljavajuće objašnjenje". Ministar vanjskih poslova Turske Ahmet Davutoglu, koji će vjerovatno biti naredni premijer Turske, kazao je kako je to što je uradila Njemačka "neprihvatljivo, neoprostivo i da će zahtijevati objašnjenje". Inače, odnosi između Merkel i Erdogana su zategnuti već godinama, a najnoviji skandal ne budi nade u to da će se popraviti.
BND je osnovan 1986. godine i direktno je odgovoran uredu njemačkog kancelara.
Dr. Can Erimtan, turski analitičar, koji je na ovu temu pisao za RT, smatra da bi najnovija afera prisluškivanja saveznika mogla poljuljati turska uvjerenja u vezi sa NATO-om i ulaskom u EU.
Recep Tayyip Erdogan je 9. novembra 2010. godine izjavio za novinsku agenciju Reuters da ta zemlja 60 godina čeka na ulazak u EU. Međutim, kao što je poznato njihovi saveznicu u NATO-u, Njemačka, ponajviše koči taj ulazak.
"Ja nemam tajni plan. Eksplicitan sam u svemu što kažem. Ukoliko Evropljani kažu da ne žele Tursku u EU, onda bi to trebali jasno reći. Ja ću to prihvatiti, sa zadovoljstvom", kazao je Erdogan u jednoj izjavi 2011. godine.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
