"Prvih stotinu dana me do te mjere motiviralo da se već sad veselim narednoj stotini dana", izjavila je Merkl krajem prošle sedmice na sastanku s premijerima istočnih saveznih pokrajina u Halleu.
Prva kancelarka u istoriji Savezne Republike Njemačke time u potpunosti dijeli mišljenje svojih ministara koji dolaze iz donedavno suprotstavljenih stranaka Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) i demokršćanske Unije CDU/CSU.
Premda rezultati njene vlade, posebno na unutrašnjopolitičkom planu, zasad ne pokazuju senzacionalne uspjehe, koalicijski kabinet je ipak postavio smjernice privredne politike koje, zasad stidljivo, ipak pokazuju prve pokazatelje privrednog uzleta.
Među privrednicima vlada lagani optimizam a slično raspoloženje šire i predstavnici vodećih ekonomskih instituta koji Njemačkoj ove godine predviđaju veći privredni rast od očekivanog. I iz Bruxellesa stižu slične prognoze po kojima bi Njemačka ove godine mogla zabilježiti rast od 1,5 posto. Dosad su i najoptimističniji prognozeri računali na 1,2 posto.
Među pozitivne impulse koje je Merkeličin kabinet odaslao s ciljem oporavka privrede, što je prema koalicijskom ugovoru i najvažnija zadaća ove vlade, spada i investicioni program težak 25 milijardi eura koji je već stupio na snagu, a sa mrtve tačke je pokrenut i drugi veliki projekt, reforma federalnog sistema, koji bi zemlju trebao učiniti još dinamičnijom.
Kada su govori o dosad neriješenim pitanjima, poput reforme
zdravstva, glavni sekretari CDU-a i SPD-a Volker Kauder i Peter Struck su najavili da će do rješenja tih problema "doći ubrzo".
No slično kao i kod početka mandata njezina prethodnika Gerharda Schroedera, Merkel je najviše bodova sakupila na vanjskopolitičkom planu. Brza uspostava veze na liniji Berlin - Pariz i Berlin - London bila je manje zahtijevna od prvih koraka u Washingtonu i Moskvi koje je nova kancelarka takođe obavila bez greške.
Uz tolko harmonije na domaćem i uvjerljivosti na međunarodnom planu opoziciji nije preostalo ništa drugo nego da prvih 100 dana njene vlade ocijeni "zastrašujuće praznim" i da koalicijskoj vladi prebacuje "samodopadljivost". No osim nedostatka vlastitih koncepata opoziciju muči i razjedinjenost koja blokira iole značajno opoziciono djelovanje.
