Njegove trupe siluju i ubijaju, a on se smije pred kamerama: Mračni uspon Hemedtija, vladara smrti

RSF je nedavno ostvario značajnu pobjedu kada je zauzeo grad El-Fašer, posljednje uporište koje su u zapadnom Darfuru držale snage regularne sudanske vojske i njihovi lokalni saveznici.

Hemedtija njegovi protivnici se boje i mrze, dok ga pristalice veličaju zbog njegove upornosti, nemilosrdnosti i obećanja da će srušiti korumpiranu državu. Njegovo porijeklo je skromno. Potječe iz porodice iz ogranka Maharija u okviru zajednice Rizeigat, arapski govorećih nomada koji se bave uzgojem deva, a koji žive na području Čada i Darfura.

Rođen je 1974. ili 1975. godine, kao i kod mnogih ljudi iz ruralnih krajeva, njegov datum i mjesto rođenja nisu registrovani.

Iz pustinje do moći

Pod vodstvom njegovog amidže Jume Dagoloa, njegov klan se tokom 1970-ih i 1980-ih preselio u Darfur, bježeći od rata i tražeći plodniju zemlju, gdje im je bilo dopušteno da se nasele. Hemedti je napustio školu u ranim tinejdžerskim godinama i zarađivao novac trgujući devama preko pustinje prema Libiji i Egiptu.

U to vrijeme Darfur je bio svojevrsni "Divlji zapad" Sudana, siromašan, bezakonit i zapostavljen od strane tadašnjeg predsjednika Omara al-Bašira. Arapske milicije poznate kao Džandžavid, među kojima je bila i jedinica kojom je komandovao Juma Dagolo, napadale su sela pripadnika autohtonog naroda Fur.

Taj ciklus nasilja doveo je 2003. godine do sveopće pobune, u kojoj su se borcima naroda Fur pridružile i grupe Masalit, Zaghawa i druge, tvrdeći da ih je arapska elita zemlje potpuno marginalizirala. Kao odgovor, Bašir je masovno proširio Džandžavid, koristeći ih kao glavnu silu u svojoj kontraofanzivi. Ti su odredi ubrzo stekli zloglasnost zbog paljenja sela, pljački, silovanja i ubistava.

Hemedtijeva jedinica bila je među njima. Prema izvještaju mirovnih snaga Afričke unije, učestvovala je u napadu i uništenju sela Adwa u novembru 2004. godine, kada je ubijeno 126 ljudi, uključujući 36 djece.

Istraga Sjedinjenih Država utvrdila je da su Džandžavidi odgovorni za genocid. Sukob u Darfuru upućen je Međunarodnom krivičnom sudu (MKS), koji je podigao optužnice protiv četvorice ljudi, među njima i protiv Bašira, koji negira da je počinio genocid.

Hemedti je tada bio jedan od mnogih komandanta Džandžavida koji su smatrani previše "nižerangiranim" da bi ih tužilaštvo procesuiralo.

Jedini koji je izveden pred sud bio je "pukovnik pukovnika" Džandžavida, Ali Abdel Rahman Kušejb, koji je prošlog mjeseca proglašen krivim za 27 tačaka ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Presuda mu treba biti izrečena 19. novembra. U godinama nakon vrhunca nasilja 2004. godine, Hemedti je vješto igrao svoje karte, uzdižući se do položaja vođe moćne paravojne sile, korporativnog carstva i političke mašinerije.

To je priča o oportunizmu i biznisu. U jednom trenutku se čak i pobunio, zahtijevajući isplatu zaostataka za svoje vojnike, unapređenja i političku funkciju za brata. Bašir mu je većinu zahtjeva ispunio, pa se Hemedti ponovo priključio vlasti.

Kasnije, kada su se druge jedinice Džandžavida pobunile, Hemedti je predvodio vladine trupe koje su ih porazile i pritom preuzeo kontrolu nad najvećim rudnikom zlata u Darfuru, Jebel Amirom.

Njegova porodična kompanija Al-Gunaid ubrzo je postala najveći izvoznik zlata u Sudanu. Godine 2013. Hemedti je dobio zvaničan status komandanta nove paravojne formacije, Snaga za brzu podršku (RSF), koje su bile direktno podređene Baširu.

Džandžavidi su tada formalno uključeni u RSF, dobivši nove uniforme, vozila, oružje i oficire iz redovne vojske kako bi se formacija profesionalizovala.

RSF je ostvario pobjede nad pobunjenicima u Darfuru, ali je slabije prolazio u borbama protiv ustanika u planinama Nuba, blizu granice s Južnim Sudanom. Također je preuzeo zadatak čuvanja granice s Libijom, nominalno radi sprječavanja ilegalne migracije, dok su se njegovi zapovjednici bavili iznudama i, prema izvještajima, trgovinom ljudima.

Godine 2015. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) zatražili su od Sudana da pošalje trupe u rat protiv Huta u Jemenu. Tim kontingentom komandovao je general Abdel Fattah al-Burhan, danas Hemedtijev glavni neprijatelj. Hemedti je iskoristio priliku i samostalno sklopio dogovor sa Saudijskom Arabijom i UAE-om da njegove RSF jedinice učestvuju kao plaćenici.

Povezanost s Abu Dabijem pokazala se ključnom. Tada je započelo njegovo blisko partnerstvo s predsjednikom Emirata, Mohamedom bin Zayedom. Mladići iz Sudana i susjednih zemalja dolazili su u regrutne centre RSF-a, privučeni novčanim isplatama i do 6.000 dolara po prijavi.

Hemedti je uspostavio i saradnju s ruskom Wagner grupom, u zamjenu za vojnu obuku, omogućio im je poslovne aranžmane, posebno u sektoru zlata. Dogovor je formalizovao tokom posjete Moskvi, baš na dan ruske invazije na Ukrajinu. Nakon izbijanja rata u Sudanu, negirao je da RSF prima pomoć od Wagnera.

Kako je režim bio suočen s rastućim protestima, Bašir je naredio da se Hemedtijeve jedinice premjeste u prijestonicu, Kartum. Igrajući riječima, predsjednik ga je prozvao "himayti", "moj zaštitnik", videći u njemu branu protiv mogućeg vojnog udara.

To se pokazalo pogrešnim. U aprilu 2019. godine građanski protesti su kulminirali, a Hemedti i vojni vrh odlučili su svrgavati Bašira. Pokret za demokratiju je slavio.

Nakratko je Hemedti slovio za simbol nove nade Sudana, mlad, pristupačan, otvoren prema javnosti. No, to je trajalo tek nekoliko sedmica.

Negira zločine

Kada su se on i Burhan počeli odupirati predaji vlasti civilima, protesti su ponovo eskalirali, a Hemedti je na njih poslao RSF, koji je prema izvještajima Human Rights Watcha ubio stotine ljudi, silovao žene i bacalo tijela muškaraca u Nil.

Hemedti negira da su njegove snage počinile zločine. Uslijed međunarodnog pritiska, posebno SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Saudijske Arabije i UAE-a, vojska i civili su postigli privremeni kompromis.

No, kada je vladina komisija počela istraživati finansijsko carstvo RSF-a, Burhan i Hemedti su izveli novi državni udar i ponovo preuzeli potpunu vlast.

Njihovo partnerstvo se ubrzo raspalo. Burhan je zahtijevao da RSF pređe pod komandu vojske, što je Hemedti odbio. U aprilu 2023. RSF je pokušao preuzeti kontrolu nad ključnim vojnim objektima i predsjedničkom palatom, ali puč je propao. Kartum se pretvorio u ratnu zonu.

Nasilje je eksplodiralo i u Darfuru, gdje su Hemedtijeve snage pokrenule brutalnu kampanju protiv naroda Masalit. Ujedinjene nacije procjenjuju da je ubijeno do 15.000 civila, dok su SAD to nazvale genocidom.

Hemedtijevi borci objavljivali su videosnimke mučenja i ubistava, hvaleći se svojom nekažnjivošću. RSF i njihovi saveznici opljačkali su gradove, tržišta, univerzitete i bolnice. Na tržištima poznatim kao "Dagolo pijace" prodaje se roba opljačkana širom Sudana, Čada i susjednih zemalja.

U prvim sedmicama rata, dok je bio pod granatiranjem, Hemedti je teško ranjen i nestao iz javnosti. Kada se kasnije pojavio, nije pokazao ni trunke kajanja.

RSF je u međuvremenu nabavio moderno oružje, uključujući dronove koje je koristio za napade na Burhanovo sjedište u Port Sudanu i u osvajanju El-Fašera. Istraživački novinari, među njima i iz New York Timesa, otkrili su da je oružje dopremano preko vojne baze koju je UAE izgradio u Čadu, što Emirati negiraju.

Danas RSF i sudanska vojska vode rat iscrpljivanja bez jasnog pobjednika.

Hemedti pokušava okupiti političku koaliciju sastavljenu od civilnih i oružanih pokreta, uključujući i svoje nekadašnje neprijatelje iz planina Nuba. Formirao je paralelnu "Vlada mira i jedinstva", čiji je sam predsjednik. Zauzimanjem El-Fašera, RSF sada kontroliše gotovo sve naseljene teritorije zapadno od Nila.

Nakon izvještaja o masovnim ubistvima i međunarodnih osuda, Hemedti je najavio internu istragu o "zloupotrebama" koje su, kako je rekao, počinili njegovi vojnici.

Sudanci nagađaju da se Hemedti vidi ili kao predsjednik otcijepljene države, ili još uvijek gaji ambiciju da vlada cijelim Sudanom.

Moguće je i da želi postati siva eminencija, moćni gospodar iz sjene koji upravlja biznisom, vojskom i politikom, čak i ako ne bude prihvaćen kao javno lice države. A dok njegove trupe nastavljaju masakre u El-Fašeru, Hemedti djeluje uvjeren da uživa potpunu nekažnjivost u svijetu koji se, čini se, više ne mari.