Neslavan kraj Rusa koji je tvrdio da je Isus: Dobio žestoku kaznu, no tek kada se ispriječio profitu
Dana 18. augusta 1991. godine, baš u trenutku kada se Sovjetski Savez počeo raspadati, Torop je, kako tvrdi, doživio prosvjetljenje. Vjerovao je da mu je namijenjena misija da spasi čovječanstvo – jer on je, kako je rekao, Sin Božiji. Njegovo poslanje je bilo da predvodi ljude.
Odbacio je ime Sergej, napustio posao i prozvao se Vissarion. Počeo je hodati u crvenoj tunici, s dugom kosom i gustom bradom, govoreći sporim, odmjerenim tonom koji je ostavljao dojam uzvišenosti. U haosu postkomunističke Rusije, u zemlji razorene ekonomije i potpunog moralnog rasula, hiljade ljudi povjerovale su da je upravo on novi Mesija i da je kraj svijeta blizu.
No, sve je završilo hapšenjem i zatvorskom kaznom. Njegova zajednica, ispostavilo se, stajala je na putu milijarderskim rudarskim interesima.
Religija, šamanizam i život u tajgi
Vissarion se proglasio reinkarnacijom Isusa Krista i osnovao tzv. Crkvu Posljednjeg zakona – mješavinu hrišćanstva, ruske ezoterije, istočnjačke filozofije i šamanizma. Sa svojim sljedbenicima se povukao duboko u južnosibirsku tajgu, gdje su im vlasti dale 250 hektara zemlje kraj jezera Tiberkul.
Početak je bio težak. Godinama su živjeli u krajnjoj oskudici, uzgojem hrane i bez ikakvih savremenih pomagala. Vissarion je zabranio meso, mlijeko, pa čak i upotrebu mašina. Raj koji su željeli sagraditi mogao se stvoriti, tvrdio je, isključivo kroz lični trud, bez pomoći moderne tehnologije. Cilj je bio potpuna izolacija i nezavisnost od "pokvarenog" svijeta izvan tajge.
Dok su sljedbenici mukotrpno radili, on je putovao između sela i širio svoju riječ. Stotine porodica prodavale su stanove u Moskvi, Petrogradu, Kijevu, Litvi, Bugarskoj i dolazile da grade novi svijet zasnovan na ljubavi i razumijevanju. Vissariona su obožavali, izgradili su mu udobnu kuću pod planinom Suchaja, dok su oni živjeli u barakama, vjerujući u svaku njegovu riječ.
Neki su se pokolebali kada je napustio suprugu i oženio znatno mlađu pomoćnicu. A kada je 2000. godine najavio smak svijeta – koji se nije dogodio – povjerenje je dodatno uzdrmano. No, s vremenom je zajednica počela popuštati – pojavila su se vozila, trgovine, pa čak i meso, sir, vino.
Muškarci iz sela, otvrdnuli višegodišnjim radom u tajgi, osnovali su zadrugu za gradnju drvenih kuća i postali najtraženiji majstori tog posla u Rusiji. Čak su radili i za Putinovo osiguranje. Znali su da se sukob s vlašću ne isplati, pa su se pragmatično okrenuli podršci režimu – glasali su za ustavne promjene koje su produžile Putinovu vlast, a neki su postali načelnici ispred Jedinstvene Rusije.
Zajednica koja je funkcionisala – ali bila na pogrešnom mjestu
Dvadeset godina kasnije, vissarionovska sela su bila pravo čudo – rađalo se tri puta više djece nego u ostatku Rusije, kriminal je bio gotovo nepoznat. Kuće se nisu zaključavale, pijanstva nije bilo. Za nekog ko dolazi iz tipičnog ruskog sela, činilo se da je došao u raj.
Vissarion je sve to s vremena na vrijeme posmatrao iz svoje moderne kuće u šumi, govorio sve manje i sve više šutio. Ali, u Rusiji Vladimira Putina, gdje se iz godine u godinu pojačava represija, a državna ideologija spaja sovjetsku nostalgiju i pravoslavni šovinizam – čak ni najposlušniji nisu vječno sigurni.
Od Obećane zemlje do rudarskog profita
Dana 20. septembra 2020. godine, u središte tajge sletjela su četiri helikoptera. Pripadnici FSB-a, naoružani do zuba, u spektakularnoj akciji uhapsili su Vissariona i dvojicu njegovih najbližih saradnika. Prebačeni su u pritvor u Novosibirsku, gdje je protiv njih pokrenut proces sa nizom optužbi.
Problem je bio što je stvarno nezadovoljnih bilo malo. Na njihovu stranu stale su i organizacije za ljudska prava, a čak je i regionalni ombudsman iz Krasnojarska otvoreno izjavio da se radi o političkom i ekonomskom montiranju procesa.
Zašto su vlasti reagirale tek kad je zajednica postala pitoma i integrisana? Zato što je došlo vrijeme da se kroz njihova sela provede – put. I to ne bilo kakav. Radi se o strateškoj saobraćajnici koja vodi do jednog od najvećih nalazišta zlata i molibdena u Rusiji.
Rudarska kompanija Intergeo, čiji je vlasnik milijarder Mihail Prokohorov (nekada najbogatiji čovjek u Rusiji i bivši predsjednički kandidat), planirala je gradnju puta upravo kroz područje koje su vissarionovci zvali "Zemlja obećana". Kada su saznali za planove, počeli su se protiviti. I tada je mašina progresa krenula da ih melje.
Presuda i kraj jedne utopije
Nakon gotovo pet godina provedenih u pritvoru, 30. juna 2025. godine, Sergej Torop, poznat kao Vissarion, osuđen je na 12 godina strogog zatvora – zbog toga što je, navodno, šest osoba teško narušio zdravlje, a još šesnaest imalo je psihičke posljedice. Njegova dva najbliža saradnika dobila su slične kazne.
Put do molibdena i zlata sada je slobodan. Kod jezera Tiberkul uskoro može niknuti luksuzni turistički resort. A Isus Krist – sada opet pripada isključivo Ruskoj pravoslavnoj crkvi.
