Na današnji dan prije 80 godina u Nürnbergu su pogubljeni nacistički zločinci

Zašto baš Nürnberg

Kako navodi Nacionalni muzej Drugog svjetskog rata (The National WWII Museum), saveznici su još na Moskovskoj konferenciji 30. oktobra 1943. godine najavili da će nacisti odgovarati za zločine. U martu 1945. godine četiri savezničke sile, SAD, Velika Britanija, Francuska i Sovjetski Savez, predložile su da se najvažnijim nacističkim zločincima sudi pred posebnim međunarodnim sudom.

Sporazumom potpisanim u Londonu 8. augusta 1945. godine osnovan je Međunarodni vojni sud. Za sjedište je izabran Nürnberg, grad u kojem su prije rata održavani veliki nacistički propagandni skupovi. Saveznici su željeli da upravo taj grad postane simbol kraja nacističke Njemačke.

Suđenje je počelo 20. novembra 1945. godine u nürnberškoj Palati pravde. Adolf Hitler, Joseph Goebbels, Heinrich Himmler i Robert Ley izvršili su samoubistvo prije suđenja. Optuženima se sudilo za zločine protiv mira, ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i zavjeru za počinjenje tih zločina. Tokom procesa prikazani su snimci iz koncentracijskih logora koje su napravili saveznički vojni fotografi. Prema navodima muzeja, to su bili najsnažniji dokazi protiv nacista.

Dvanaest smrtnih presuda

Sud je 1. oktobra 1946. godine osudio 19 optuženih, a trojicu oslobodio. Dvanaestorica su osuđena na smrt, trojica na doživotni zatvor, a četvorica na kazne od 10 do 20 godina zatvora.

Kako se navodi u pismu objavljenom na stranici Famous Trials, Hermann Göring je uvečer 15. oktobra, svjestan da ga vješanje čeka za nekoliko sati, izvršio samoubistvo cijanidom u zatvorskoj ćeliji. Kako je došao do otrova, tada je ostala misterija. Martin Bormann osuđen je u odsustvu i nikada nije pronađen.

Vješala u zatvorskoj sali

Pismo je napisao Whitney R. Harris, jedan od američkih tužilaca u Nürnbergu. Harris je na pogubljenjima predstavljao glavnog američkog tužioca Roberta H. Jacksona, a pismo mu je poslao četiri dana kasnije. Iako u samu prostoriju za pogubljenje nije pušten, opisao je događaje na osnovu razgovora s novinarima koji su bili prisutni.

Pogubljenja su izvršena u zatvorskoj fiskulturnoj sali. U njoj je samo nekoliko dana ranije odigrana košarkaška utakmica, a tajnu da će tu biti postavljena vješala znala su samo dvojica oficira sigurnosti.

Prvi je u 1.11 sati u prostoriju ušao bivši ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop. Popeo se uz 13 stepenica do vješala i izgovorio posljednje riječi:

"Bog čuvao Njemačku. Bože, smiluj se mojoj duši. Moja posljednja želja je da se očuva njemačko jedinstvo, da se ostvari razumijevanje između Istoka i Zapada i da u svijetu zavlada mir."

Preminuo je u 1.29 sati. Nakon njega pogubljeni su Wilhelm Keitel, Ernst Kaltenbrunner, Alfred Rosenberg, Hans Frank, Wilhelm Frick, Julius Streicher, Fritz Sauckel, Alfred Jodl i Arthur Seyss-Inquart. Svi osim Rosenberga izgovorili su posljednje riječi. Streicher je uz stepenice uzviknuo "Heil Hitler!", a Sauckel je tvrdio da umire nevin.

Posljednji je pogubljen Seyss-Inquart, koji je rekao da se nada da je ovo pogubljenje posljednji čin tragedije Drugog svjetskog rata. Preminuo je u 2.57 sati, manje od dva sata nakon što je Ribbentrop ušao u prostoriju.

Pogubljenjima su prisustvovala i dvojica predstavnika njemačkog naroda, bavarski premijer Wilhelm Hoegner i glavni tužilac Višeg suda u Nürnbergu Jakob Meistner. Prema Harrisovom pismu, Hoegner je nakon svega rekao da je pravda zadovoljena.

Jackson nezadovoljan

Jackson je Harrisu odgovorio mjesec kasnije. U pismu je naveo da su fotografije tijela pogubljenih, objavljene u Americi, ostavile izuzetno loš utisak, te da su njihovo objavljivanje kritikovale čak i novine koje su ih objavile.

Osuđeni na zatvorske kazne prebačeni su 1947. godine u zatvor Spandau u Berlinu. Prema podacima Nacionalnog muzeja Drugog svjetskog rata, u Nürnbergu je do 1949. godine održano ukupno 13 suđenja. Pred sudom se našlo 199 optuženih, od kojih je 161 osuđen, a 37 je dobilo smrtnu kaznu.