Na Balkanu još nije zaključeno posljednje poglavlje, utisak je briselskih analitičara koji, pokušavajući da analiziraju politička zbivanja i u njima prepoznaju razuman slijed, ne mogu a da ne ostave prostor za dva moguća, duboko različita rješenja, javlja dopisnik Glasa Amerike.
Kao u proročanstvu grčke proročice, stvari bi mogle ići dobro ili ne - tako se i činjenica da je Crna Gora postala nezavisna država tumači dvojako, u svjetlu mogućih reakcija i njihovih posljedica po stabilnost i budućnost Evrope i regiona.
"Nezavisnost Crne Gore se, s jedne strane, vidi kao značajan uspjeh, jer se do nje došlo demokratski i mirno i upoređuje se s uspjehom Slovačke. S druge strane, očekivan je rizik da će to podstaći druge grupe da snažnije insistiraju na nezavisnosti - tako je tu problem Srba na sjeveru Kosova, problem Srba u Republici srpskoj, koji, ako budu snažnije insistirali na nezavisnosti od BiH, imaćete, očigledno, i Hrvate koji će postati glasniji u želji da se odvoje", smatra analitičarka Evropskog centra za političke studije Lucia Montanaro.
Kakva je pozicija Evropske unije u tome? Ima li Bruxelles u rukama mehanizam koji će podržati razumne i održive, a zaustaviti procese koji bi mogli voditi samo nestabilnosti?
"Evropska unija se našla u situaciji da mora postići vrlo osjetljivu ravnotežu između prava manjina i umnožavanja veoma malih država, koje nemaju uvijek ekonomsku mogućnost da samostalno opstaju. Mislim da Evropska unija ne bi imala razumijevanja prema eventualnom cijepanju BiH u budućnosti", odgovorila je Montanaro.
Prepoznati stav Bruxellesa je da, kada je riječ o BiH, svim političkim sredstvima treba nastaviti na temeljima Daytona - s druge strane, uvjerenje je analitičarke Evropskog centra za političke studije, ukoliko bi se nastavilo sa cijepanjima, taj bi proces mogao ići bez kraja i političkog opravdanja: "Taj se proces cijepanja na Balkanu može nastaviti unedogled - isti rizik postoji u Vojvodini, Sandžaku i tako možemo nastaviti beskrajno. To, sasvim jasno, nije izvodivo ni poželjno."