No, takva priča o idiličnoj hrišćansko-jevrejskoj tradiciji je prilično jednostrana", navodi FAZ i pojašnjava zašto.
"Jasno je da bi onaj, ko ostavi po strani stotine godina izolacije i progona koji su rezultirali krematorijima, mogao biti saglasan sa Bosbachom. Nameće se međutim sumnja da se želi malo poravnati njemačka historija i muslimanima ukazati na mjesto gdje pripadaju. Međutim, čežnja za društvom bez muslimana nije samo stvar hrišćana. I jevrejski publicista Henryk M. Broder vidi ezan mujezina u Kelnu kao pucanje brane i upozorava na kapitulaciju pred islamom na rate", piše FAZ.
FAZ je ukazao na to da kelnski pilot projekat ima kritičare i u redovima muslimana. Tako pisac Ahmad Mansour optužuje Nijemce da su naivni u svom odnosu prema džamiji u Kelnu. Mansour kritikuje oglašvanje mujezina, jer smatra opasnim što on izgovara rečenice poput "Allah je veliki (Allahu ekber)" i "Dođi na namaz" (Ale-s-salah)".
Autorski dvojac teksta u FAZ-u piše da je u zemljama njihovog porijekla, Pakistanu i Izraelu, poziv na molitvu - ezan svakodnevica i da se mnoge džamije nadmeću koja će imati najljepši i najglasniji zvuk. Naglašavaju i to i da su tokom posjete Jerusalemu slušali kako se isprepliće glas mujezina sa zvonima sa crkve, ali da svi to ne smatraju lijepom melodijom i da jevrejska radikalna desnica to instrumentalizira u širenju mržnje prema Arapima. FAZ je istakao da je 2016. postojala čak zakonska inicijativa da se smanji glasno pjevanje mujezina, ali da se najveće izraelsko Udruženje za ljudska prava tome "uspješno suprotstavilo".
Autori teksta su podsjetili da i u državama sa većinski muslimanskim stanovništvom postoji neslaganje po ovom pitanju i kao primjer su istakli Indoneziju u kojoj je 2015. hrišćanska manjina protestovala protiv glasnog ezana kojim se ometaju njihove molitve.
U Njemačkoj sve regulisano: Mujezin ne smije biti glasniji od 60 decibela
No, utjeha za sve, koji se boje preglasne molitve mujezina u Kelnu, jeste da još uvijek nema značajnijeg porasta potražnje za čepovima za uši, kao i da je to pitanje u uređenoj zemlji, poput Njemačke, regulisano.
"Ezan ne smije biti glasniji od 60 decibela, a naš sin tokom noći uspijeva prosječno dobaciti i do 80 decibela", pišu autori teksta objavljenog u FAZ-u.
Ukazali su da se u cijeloj ovoj diskusiji zapravo radi o ulozi koju vjera ima kod većina i manjina. Podsjetili su i na tužbu oko (ne)ustavnosti krsta u bavarskoj učionici 1995. kada su tri porodice izašle pred sud i dobile spor, nakon čega je krst uklonjen.
Ipak, tadašnji bavarski premijer je izjavio da su "krstovi dio Bavarske, kao i njena brda i planine".
"To izlazi iz okvira vjerskih sloboda i postaje pitanje dominacije jedne kulture nad drugom po motu: Mi hrišćani smo ovdje bili prije vas", piše autorski dvojac za FAZ, ukazujući da sadašnji bavarski premijer Markus Soeder (CSU) smatra da se "i oni, koji nisu hrišćani ili vjernici, trebaju pridržavati hrišćanskih vrijednosti".
Iz glavnog grada katkada sa podozrenjem gledaju na Bavarsku, jer u Berlinu "važi zakon neutralnosti i državni službenici ne smiju nositi nikakve vjerske simbole". Pa ipak je i Berlin po ovom pitanju "podjednako malo neutralan kao i ostatak Njemačke", navedeno je u tekstu FAZ-a.
"Iako je zahtjev za vjerskim pluralizmom poput crkvenih zvona visoko na dnevnom redu, u stvarnosti smo daleko od ravnopravnosti muslimana. No, sa Jevrejima je situacija u međuvremenu drugačija", konstatuje FAZ i dodaje da Njemačka, kao svjetski prvak u kulturi sjećanja, slavi novoizgrađene sinagoge po njemačkim gradovima", mada je u 19 stoljeću bilo velikog otpora njihovoj gradnji.
No, kako se zaključuje u tekstu, "danas su džamije te čijoj se gradnji protive veliki dijelovi stanovništva u Njemačkoj".
Većini muslimana u Njemačkoj svejedno
U FAZ-ovom tekstu je naglašeno da je najveći problem to što se njemačke islamske zajednice finansiraju donacijama i novcem iz inostranstva - iz Katara ili Turske, ali da za utjehu većina od 3.000 džamija "nije podignuta u gradskim centrima, već u industrijskim zonama i pored Uređaja za prečišćavanje vode".
Pa ipak "90 posto imama u Njemačkoj, prema studiji Fondacije Konrad-Adenauer, regrutuje se iz inostranstva, tako da ne morate biti vjernik-musliman, pa da shvatite da obećanje bivšeg njemačkog predsjednika Christiana Wulfa da je 'islam dio Njemačke' još nije ispunjeno", kao i da cijela ova debata zapravo odvraća pažnju od diskriminacije muslimana". I mada neki to shvataju kao etapnu pobjedu, većini muslimana u Njemačkoj prilično je svejedno da li mujezin klanja namaz sa kelnske džamije ili ne, piše list Frankfurter Allgemeine Zeitung, a prenosi Deutsche Welle (DW).
