Egipat
0

VIDEO / Mubarak je otišao, ali egipatski status quo ostaje

Sarajevo-x.com
Foto: SkyNews
Foto: SkyNews
Odlazak egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka s vlasti samo je jedna stavka u nizu onih koje su posljednjih 18 dana tražili demonstranti okupljeni na kairskom trgu Tahrir. Zapravo, njihovi protesti nikad nisu bili zbog Mubaraka lično, već zbog političkog i ekonomskog sistema prepunog favoriziranja i korupcije.

Mubarak je održavao taj sistem, ali je njegovu kičmu činila egipatska vojska, piše Washington Post. Mubarak je pazio na vojsku, iz čijih redova i sam potiče, a vojska je podupirala njega. Egipatski vladari decenijama su bili generali u civilu.

Do prije dvije sedmice bilo je nezamislivo da će Mubarak otići s pozicije, a oni aktivisti koji na to godinama pozivaju smatrani su donkihotovskim sanjarima.

Sad kad se to ipak desilo, nova vlada mora ispuniti zahtjeve demonstranata, ali ono što je još važnije su pokušaji vojske da stvari vrate korak nazad, uvodeći još jače upravljanje političkim procesom i ukidanje bilo kakvih rokova za uvođenje promjena.

Egipatski scenarij mogao bi poslužiti kao inspiracija za stanovništvo Maroka i Omana, ali uspon tamošnje vojske je pobjeda snaga reda koja održava status quo.

Za zapadnjačke vlade događaji u Egiptu izazvali su uglavnom pohvale narodu, ali iako neki predviđaju da će ta zemlja nakon dana D - četvrtka krenuti naprijed, Washington Post piše da se, uz rast vojnog zapovjedništva, Egipat vratio u 1952. godinu.

Mubarak je uvijek bio oprezan vođa. Gajio je stabilnost pa makar to dovelo i do zastoja. Događaji od 25. januara pa nadalje bili su upravo ono što je sve vrijeme pokušavao spriječiti. Zbog toga njegov odlazak nije pobjeda nad predsjednikom već pobjeda nad onim što je Mubarak pokušavao održati.

Istina je da je on pažljivo izbjegavao rizik. Rijetko je nosio vojnu uniformu, želeći da se u što prirodnijem liku predstavlja egipatskoj javnosti i svijetu. Sebe je smatrao velikim državnikom regije, savjetovao predsjednike i kraljeve upola mlađe od sebe, no ipak, Egipat nikad nije dosegao normalno stanje.

Mubarak nikad nije uspostavio civilno rukovodstvo koje bi preuzelo mjesto armije. Optuživan da je nemaštoviti birokrata, okretao se istomišljenicima koji su cijenili njegov oprez.

Mubarak tako nije predao uzde samouvjerene zemlje, već zemlje u kojoj vojska sprečava klizanje u haos. Egipat nije slavno nasljedstvo nakon decenija njegove vladavine.