Možda i najveća potraga u historiji: Dan kad su Amerikanci u rupi dubokoj dva metra uhvatili Saddama Husseina

Ranije te godine, u martu, Amerikanci su počeli invaziju na Irak pod opravdanjem da Saddam Hussein gomila oružje za masovno uništenje. Ipak, trebalo im je devet mjeseci da pronađu Husseina.

Uprkos tome što je početkom marta 2003. proglasio da je "nesumnjivo da će vjernici pobijediti agresiju", Saddam se ubrzo nakon američke invazije sakrio, razgovarajući sa svojim narodom samo putem povremenih audiosnimaka, a njegova vlada je ubrzo pala.

Nakon što su Saddama proglasili najvažnijim sa liste 55 najtraženijih članova njegovog režima, Sjedinjene Američke Države su započele intenzivnu potragu za bivšim vođom i njegovim najbližim savjetnicima.

U akciji "Crvena zona" učestvovalo je blizu 600 vojnika i to se smatra možda i najvećom potragom za jednim čovjekom u historiji čovječanstva. Dana 22. jula 2003. Saddamovi sinovi, Udaj i Kusaj, za koje mnogi vjeruju da ih je pripremao da jednog dana zauzmu njegovo mjesto, ubijeni su kada su američki vojnici upali u vilu u kojoj su boravili u sjevernom iračkom gradu Mosulu.

Pet mjeseci kasnije, 13. decembra 2003. godine, američki vojnici pronašli su Saddama Husseina kako se krije u rupi dubokoj dva i po metra, nešto više od deset kilometara od njegovog rodnog grada Tikrita.

Čovjek, nekada opsjednut higijenom, pronađen je neuredan, s gustom bradom i zamršenom kosom. Nije pružao otpor i nije povrijeđen tokom hapšenja. Vojnik na mjestu događaja opisao ga je kao "čovjeka pomirenog sa svojom sudbinom".

U blizini rupe u kojoj se krio Hussein, pronađena su dva kalašnjikova i 750.000 dolara u gotovini.

Nakon što je osuđen, pogubljen je 30. decembra 2006. Uprkos dugotrajnoj potrazi, oružje za masovno uništenje nikada nije pronađeno u Iraku.

Hussein je rođen u siromašnoj porodici u Tikritu, 160 kilometara od Bagdada, 1937. godine. Nakon što se kao tinejdžer preselio u Bagdad, Saddam se pridružio Baath stranci, koju će kasnije predvoditi. Učestvovao je u nekoliko pokušaja puča, konačno pomažući u postavljanju svog rođaka Ahmeda Hasana al-Bakra za diktatora Iraka u julu 1968. godine.

Saddam, koji je bio potpredsjednik, sam je preuzeo vlast 11 godina kasnije. Tokom 24 godine na vlasti, Saddam je zadužio svoju tajnu policiju da štiti njegovu moć i teroriše javnost, ne vodeći računa o ljudskim pravima građana nacije. Dok su se mnogi njegovi ljudi suočavali sa siromaštvom, on je živio u nevjerovatnom luksuzu, izgradivši više od 20 raskošnih palata širom zemlje. Opsjednut sigurnošću, kaže se da se često kretao među palatama, uvijek spavajući na tajnim lokacijama.

Početkom 1980-ih, Saddam je uvukao svoju zemlju u osmogodišnji rat s Iranom, za koji se procjenjuje da je odnio više od milion života na obje strane. Navodi se da je tokom sukoba koristio nervne agense i iperit protiv iranskih vojnika, kao i hemijsko oružje protiv kurdskog stanovništva u sjevernom Iraku 1988. godine. Nakon što je 1990. godine izvršio invaziju na Kuvajt, koalicija predvođena SAD-om napala je Irak 1991. godine, prisiljavajući diktatorovu vojsku da napusti svog manjeg susjeda, ali nije uspjela svrgnuti Saddama s vlasti.

Tokom 1990-ih, Saddam se suočio i s ekonomskim sankcijama UN-a i zračnim napadima usmjerenim na onemogućavanje njegove sposobnosti proizvodnje hemijskog, biološkog i nuklearnog oružja.
Dok se Irak i dalje suočavao s optužbama za ilegalnu prodaju nafte i proizvodnju oružja, Sjedinjene Države su ponovo izvršile invaziju na zemlju u martu 2003. godine, ovaj put s izričitom svrhom svrgavanja Saddama i njegovog režima.