Rođena kao Agneza Gonxha Bojaxhiu u Albaniji, Majka Tereza postala je rimokatolička redovnica koja je u Indiji počela skrbiti za siromašne, bolesne i bekućnike, a za svoj rad je 1979. nagrađena Nobelovom nagradom za mir.
Blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II 2003. godine, nakon četverogodišnjeg procesa beatifikacije, najkraćeg u historiji. Ivan Pavao II., smatrao je Majku Terezu "jednom od najvećih misionarki 20. stoljeća" te je želio da bude kanonizirana i izravno proglašena sveticom, bez prethodne beatifikacije, ali su ga od takva nauma odvratili kardinali, podsjeća agencija DPA.
Deseta godišnjica smrti Majke Tereze pada u vrijeme objave knjige njezinih pisama, koja je od utorka u prodaji. "Pisma Majke Tereze: Budi moje svjetlo" otkriva tako da je redovnica povremeno sumnjala u prisutnost Boga, a nerijetko je trpjela jer njezina vjera nije bila dovoljno čvrsta, prenijela je Hina.
Misionarke ljubavi, red koji je Majka Tereza utemeljila prije 60 godina, ima 480 domova u više od 14 zemalja u kojima skrbi za siromašne, bolesne i napuštene starce te za siročad. Red danas ima 4.800 redovnica, prepoznatljivih po bijelom sariju obrubljenom plavom trakom, kakav je ona odijevala cijeli svoj život.
Majka Tereza umrla je 5. septembra 1997., kad joj je bilo 87 godina i pokopana je u Kolkati, a na čelu njezina reda naslijedila ju je danas 73-godišnja Sestra Nirmala.
Agencija France presse donosi svjedočanstvo iz doma Nirmal Hriday (čisto srce) otvorenog 1952. godine. U domu je danas 105 štićenika, potpuno onemoćalih i bolesnih osoba koje "ondje iščekuju smrt", prema nauku Majke Tereze koja je, šokirana beskućnicima na ulicama Kolkate smatrala da napuštenim osobama treba pružiti pravo na utjehu i dostojnu smrt.
Takvo mišljenje dijele i njezine sljedbenice te štićenici doma, poput 80-godišnje slijepe žene koju su vlastita djeca izbacila na ulicu te je ona, kakko tvrdi, u domu "dobila pozornost, ljubav i mir prije nego u umre".
