Odgađanje sljedeće runde pregovora o novom rusko-evropskom partnerstvu ne predstavlja nedvosmislenu poruku, kakva bi bila uvođenje sankcija.
Mnoge evropske zemlje vjeruju da Rusija, kao važan snabdjevač energentima, može da im radi šta hoće, no ne smije se zaboraviti da je, kolektivno, EU najveći trgovinski partner Rusije i kao takva raspolaže velikim utjecajem.
Zbog toga je EU trebalo Moskvi da pokaže da ne može nekažnjena maltretirati svoje bivše satelite, zaključuje Times.
Independent, s druge strane, ocjenjuje da je Evropska unija vješto odigrala loše karte koje drži u ruci. Članstvo u EU za Gruziju nije nešto što može ili smije da se nudi kao politički gest.
Članstvo u NATO-u nije nešto što EU može da ponudi. Ali velikodušna pomoć Tbilisiju za obnovu jest nešto što Evropljani mogu da učine.
Uz obećanje da će razmotriti otvaranje zone slobodne trgovine i ublažavanje viznog režima, Evropa je Gruziji uputila poruku solidarnosti.
Što se Rusije tiče, poruka iz Bruxellesa je da su odnosi stigli do prekratnice, te da Moskva može da bira: ili će ispuniti svoja obećanja ili je čeka izolacija.
Među najrazličitijim signalima koje je Moskva slala u posljednje vrijeme ipak se može uočiti želja da se ne dozvoli daljnje pogoršanje odnosa sa Zapadom.
Odgodivši početak razgovora o novom sporazumu o partnerstvu, odgađajući istovremeno daljnje mjere, EU je Kremlju pružila posljednju priliku da se prizove pameti, smatra Independent.
