IOM
0

Migracije u svijetu tokom 2008.

FENA
Foto: AFP/File
Foto: AFP/File
Ljudi su sve mobilniji unutar i izvan granica kako bi ispunili društvene i ekonomske izazove globalizacije, tražeći posao u jeku najvećeg kretanja u 21. stoljeću, navodi se u izvještaju o migracijskim kretanjima u svijetu za 2008. godinu (IMKS 2008.), koji je u utorak objavila Međunarodna organizacija za migracije (IOM).

Ovaj izvještaj, koji se usredotočio na temu upravljanja mobilnošću radne snage u globalnoj ekonomiji koja stalno evolvira, tvrdi da zahtjev za povećanom efikasnošću u proizvodnji kao odgovor na žestoku globalnu konkurenciju podrazumijeva da radnici, nezavisno od njihovog geografskog okruženja, sve više žive u jednom međusobno povezanom svijetu rada, što za rezultat ima veću mobilnost radne snage.

S više od 200 miliona međunarodnih migranata u svijetu danas, što je dva i po puta više nego u 1965. godini, najveći broj zemalja su istovremeno i zemlje porijekla, tranzita i destinacije migranata. IMKS 2008. navodi da je mobilnost ljudi postala njihov životni izbor nametnut disparitetom demografskih mogućnosti demografije i šansi za prihod i zaposlenje u raznim regijama i unutar njih samih.

“Međunarodna zajednica je u prošlom stoljeću napravila neke veoma važne izbore da bi se olakšao razvoj globalne ekonomije, dozvoljavajući slobodno kretanje kapitala, roba i usluga. Neizbježna posljedica tog izbora je mobilnost ljudi koja je na svjetskom planu bez presedana. Ali za sve zemlje najvažniji izazov predstavlja usaglašavanje naknadne ponude i potražnje na međunarodnom tržištu”, izjavio je Gervais Appave, zamjenik urednika IMKS-a 2008.

Ti pritisci za mobilnošću radne snage, predviđa ovaj izvještaj, bit će sve veći u svijetu u kojem se industrijalizirane zemlje već natječu za visokokvalificirane migrante, a također im nedostaju i veoma potrebni, iako rjeđe prihvatani, niskokvalificirani i polukvalificirani radnici.

Razlog za to se u velikoj mjeri pripisuje slaboj raspoloživosti lokalnih radnika ili njihovoj nevoljkosti da se angažuju za obavljanje niskokvalificiranih ili polukvalificiranih poslova, kao što su poljoprivreda, građevinarstvo, ugostiteljske usluge i pomoć u domaćinstvu.

U narednih 50 godina te zemlje će osjetiti veće manjkove radne snage jer stope nataliteta padaju dok starost radno sposobne populacije raste, tako da ima dvostruko više ljudi starijih od 60 godina nego djece. Također, sudeći po izvještaju, očekuje se da će se još više pogoršati aktuelna neravnoteža ponude i potražnje globalne radne snage.

Demografski trendovi pokazuju da se očekuje utrostručenje broja radno sposobne populacije samo u Africi, sa 408 miliona u 2005. na 1,12 milijardi u 2050., dok jedna studija tvrdi da postoje projekcije po kojima će Kina i Indija do 2030. činiti 40 posto globalne radne snage. Međutim, očekuje se pad broja radno sposobne populacije u razvijenim zemljama za 23 posto do 2050. ako ne bude imigracije (UNDESA, 2006).

Imajući na umu negativne efekte prevelike migracije u inozemstvo na privrede i društva matičnih zemalja, izvještaji navode da otvaranje radnih mjesta kod kuće ostaje najvažniji prioritet najvećeg broja zemalja iz kojih dolaze migranti i zemalja u razvoju. Ipak, sve veći broj vlada dopunjava ovu strategiju tražeći mogućnosti za svoje radnike na međunarodnom tržištu rada kako bi pomogle razvoj svojih privreda.

“U zemljama s različitim nivoom razvijenosti svjedoci smo renesanse programa migracije niskokvalificirane i polukvalificirane privremene radne snage u nastojanju da se usklade potrebe privrede i tržište radne snage, minimizirajući sve političke prepreke porastu migracija”, kaže Ryszard Cholewinski, jedan od urednika IMKS-a 2008.

“Međutim, ova strategija može funkcionirati samo ako postoji komplementarna vizija razvoja ljudskih resursa bilo koje kategorije radne snage i adekvatna zaštita prava radnika migranata koji učestvuju u tim programima”, kazao je.

Prioritet svake države i globalne ekonomije u cjelini je da raspolaže planiranim i predvidljivim instrumentima za odgovor na potražnju za radnom snagom tako što će obezbijedti ponudu na siguran, zakonit i human način, smatra IMKS 2008.

Najvažnije je da bi takav pristup osigurao osnovnu ljudsku sigurnost migranata kroz njihovu bolju ekonomsku i socijalnu zaštitu na radu i u životu. Ta zaštita ne bi obuhvatila samo migrante, nego automatski i njihove porodice, bilo da su migrirale s njima ili ostale kod kuće.

Za razvijene zemlje, koje su sve svjesnije da dinamika tržišta rada sve više funkcionira preko međunarodnih granica, izazov će predstavljati usvajanje planirane i fleksibilne politike migriranja radne snage „na glavna vrata“ koja zadovoljava njihove vlastite individualne potrebe za radnom snagom i kvalifikacijama.

“Ta vrsta politika naročito je važna kad dođe do lomova u globalnoj ekonomiji kao što je ovaj čiji smo svjedoci danas. Azijska finansijska kriza iz devedesetih godina prošlog stoljeća pokazala je da čak i u vremenu teških ekonomskih situacija ipak postoji jedna strukturalna potreba za migrantima”, tvrdi Appave.

“Svijet je u pokretu, od toga se ne može pobjeći. Ako zauzdamo tu mobilnost kroz politike koje se bave i ljudskim i ekonomskim potrebama, mnoge migracijske anomalije iz prošlosti mogu se prevazići i mogli bismo vidjeti stvarni progres kad govorimo o globalnom razvoju”, zaključuje on.