Matematika iza izgladnjivanja Palestinaca: Izrael godinama računa koliko kalorija smije ući u Gazu

Izrael zna koliko je hrane potrebno. Desetljećima kalibrira glad u Gazi, u početku izračunavajući pošiljke kako bi izvršio pritisak izbjegavajući gladovanje.

"Ideja je staviti Palestince na dijetu, ali ne i natjerati ih da umru od gladi", rekao je 2006. godine viši savjetnik tadašnjeg premijera Ehuda Olmerta. Izraelski sud naredio je objavljivanje dokumenata koji prikazuju detalje tih sumornih iznosa dvije godine kasnije.

Cogat, izraelska agencija koja još uvijek kontrolira pošiljke pomoći Gazi, izračunala je tada da Palestincima treba prosječno najmanje 2279 kalorija po osobi dnevno, što se može osigurati kroz 1,836 kg hrane.

Danas humanitarne organizacije traže još manju minimalnu porciju: 62.000 metričkih tona suhe i konzervirane hrane kako bi se zadovoljile osnovne potrebe 2,1 miliona ljudi mjesečno, ili oko 1 kg hrane po osobi dnevno.

Kako je Gaza ovog ljeta klizila u glad, izraelski dužnosnici su različito negirali postojanje masovne gladi, tvrdili bez dokaza da Hamas krade i gomila pomoć ili okrivili glad za neuspjehe UN-a u distribuciji, dijeleći slike paleta s pomoći koje čekaju preuzimanje unutar granice.

Istaknuli su smrtonosne i haotične distribucije hrane od strane Humanitarne fondacije za Gazu, logističkog startupa koji podržavaju SAD i Izrael, kao dokaz da su Palestinci imali pristup hrani.

Ipak, podaci koje je prikupila i objavila sama izraelska vlada jasno pokazuju da je izgladnjivala Gazu. Između marta i juna, Izrael je dopustio ulazak samo 56.000 tona hrane na teritorij, pokazuju zapisi Cogata, manje od četvrtine minimalnih potreba Gaze za to razdoblje.

Čak i da je svaka vreća brašna UN-a bila prikupljena i podijeljena, a GHF razvio sigurne sisteme za pravednu raspodjelu, glad je bila neizbježna. Palestinci nisu imali dovoljno hrane.

U Gazi se sada odvija glad u "najgorem mogućem scenariju", rekli su ove sedmice stručnjaci za sigurnost hrane koje podržava UN. Isporuke hrane su "na razini daleko ispod one koja je potrebna", usred "drastičnih ograničenja ulaska zaliha", navodi se u izvještaju Integrirane klasifikacije faza sigurnosti hrane (IPC) pozivajući se na izraelske podatke o pomoći.

Odbor za pregled gladi, nezavisna grupa stručnjaka koja provjerava upozorenja IPC-a, rekao je da su pošiljke hrane "bile vrlo neadekvatne" i izdvojio je GHF.

"Naša analiza paketa hrane koje je isporučio GHF pokazuje da bi njihov plan distribucije doveo do masovne gladi, čak i da je mogao funkcionisati bez užasnih razina nasilja koje su prijavljene", rekao je FRC.

U martu i aprilu Gaza je bila pod potpunom opsadom, bez ulaska hrane. Sredinom maja Netanyahu je rekao da će se pošiljke ponovno pokrenuti zbog međunarodnog pritiska zbog "krize gladi".

Podaci UN-a pokazuju da je samo nekoliko sedmica dodatnih pošiljki pomoći tokom primirja u januaru i februaru ove godine osiguralo dovoljno kalorija da se Gaza vrati s ruba gladi.

Međutim, u maju se vratila samo mala količina hrane, u količinama koje su samo usporile pad Gaze u glad, a ne i zaustavile ga. Dva mjeseca kasnije, razmjeri patnje sada su potaknuli novi val međunarodnog bijesa, uključujući zahtjeve Donalda Trumpa da se "svaka unca hrane" dostavi djeci koja gladuju.

Kao odgovor, Netanyahu je obećao samo "minimalnu" dodatnu pomoć. Broj kamiona s hranom koji ulaze na teritorij porastao je, ali je i dalje znatno ispod minimuma potrebnog za prehranu Palestinaca tamo, a kamoli za preokretanje gladi.

Zračni desanti, koji su se povremeno koristili tokom rata, također su ponovno pokrenuti, a Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Egipat, Jordan i UAE među zemljama koje su najavile letove iako je padobransko skakanje s hranom skupo, neučinkovito i povremeno smrtonosno.

Prošle godine najmanje 12 ljudi se utopilo pokušavajući spasiti hranu koja je sletjela u more, a najmanje petero ih je poginulo kada su palete pale na njih.

U prvih 21 mjesec rata, 104 leta su opskrbila Gazu hranom za samo četiri dana, pokazuju izraelski podaci, po cijeni koja se mjeri desecima miliona dolara. Potrošen na kamione, isti budžet bi isporučio mnogo više hrane, ali cijena tih letova nije samo novčana.

Oni omogućuju Izraelu i njegovim saveznicima da glad predstave kao katastrofu uzrokovanu logistikom, a ne kao krizu stvorenu državnom politikom.

Zračni desanti bi se obično naređivali kao krajnje sredstvo za prehranu ljudi u hitnim situacijama kada neprijateljske oružane snage ili geografija onemogućuju dostavu cestama. U Gazi su jedine prepreke za prijevoz pomoći preko granice ograničenja koja je nametnuo Izrael, saveznik mnogih zapadnih zemalja, uključujući Veliku Britaniju, i naoružan britanskim i američkim oružjem.

Dvije izraelske grupe za ljudska prava ove su sedmice izjavile da Izrael čini genocid u Gazi, a izvještaj navode dokaze koji uključuju oružje gladi. B'tselem dopisao je "službenu i otvoreno deklariranu politiku" masovnog izgladnjivanja.

Izraelska vlada zna koliko hrane stanovnicima Gaze treba za preživljavanje i koliko hrane ulazi na teritorij, a u prošlosti je koristila te podatke za izračun koliko je hrane potrebno da bi se izbjegla glad.

Ogromna razlika između kalorija koje Gaza treba i hrane koja je ušla od marta jasno pokazuje da izraelski dužnosnici danas rade drugačije izračune. Ne mogu prebaciti odgovornost za ovu glad koju je uzrokovao čovjek ni na koga drugog, kao ni njihovi saveznici, piše The Guardian.