"Dokazi su pokazali da je Slobodan Milošević prikriveno namjeravao stvoriti srpsku državu. Ta se država trebala stvoriti uspostavom paravojnih jedinica i izazivanjem incidenata kako bi se stvorila situacija da JNA može intervenirati. Prvotno je JNA intervenirala radi razdvajanja strana no kasnije kako bi osigurala teritorije koji su trebali biti dio buduće srpske države", navodi se u obrazloženju presude.
To je potvrđeno dokazima na terenu gdje je do 26. kolovoza 1991. JNA razdvajala snage, navode suci i ističu da je "napad na Kijevo označio prekretnicu u ulozi koju je JNA imala u sukobu u Hrvatskoj i od tog trenutka JNA sudjeluje u napadima na većinska hrvatska područja i sela zajedno sa snagama MUP-a SAO krajine i TO".
Od kolovoza 1991. do početka 1992. godine ove združene snage napale su većinska hrvatska sela i područja uključujući Hrvatsku Kostajnicu, Cerovljane, Hrvatsku Dubicu, Baćin, Saborsko, Poljanak, Lipovaču, Škabrnju i Nadin.
Dokazi pokazuju, kako je utvrdilo Vijeće, da su napadi izvršeni radi povezivanja srpskih sela i područja preko nesrpskih područja te da su tijekom tih napada nad nesprskih stanovništvom počinjeni zločini ubojstva, razaranja, pljačke, zatočenja, mučenja i okrutnog postupanja.
"Dokazi jasno pokazuju da je čelništvo SAO Krajine i RSK-a, uključujući Milana Martića, podržavalo viziju Slobodana Miloševića o stvaranju države pod srpskom dominacijom".
Plan povezivanja srpskih sela i područja nastavljen je tijekom cijele 1992. godine s oružanim sukobima i napadima uključujući takozvanu operaciju koridor, odnosno vojnu operaciju s ciljem povezivanja hrvatske i bosanske krajine sa Srbijom. U toj su operaciji sudjelovale snage RSK-a pod zapovjedništvom, između ostalih i Milana Martića.
Vijeće je istaknulo da su se napadi odvijali po obrascu po kojem su hrvatska sela prvo granatirana, zatim su u njih ušle snage a potom je došlo do ubijanja i nasilja, pljačke i paljenja i na kraju do iseljavanja stanovništva.
"Vijeće je zaključilo da iseljavanje Hrvata i nesrba nakon tih napada nije bilo posljedica vojne akcije nego primarni cilj", navodi se u obrazloženju u kojem se ističe da su Vijeću podneseni značajni dokazi o progonu nesrpskog stanovništva.
"Raspravno vijeće utvrdilo je van razumne sumnje da je zajednički cilj udruženog zločinačkog pothvata bio uspostava etničkog srpskog teritorija iseljenjem Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva".
"Dokazima je utvrđeno da je čelništvo SAO Krajine i RSK-a, a posebno Milan Martić, tražilo i dobilo značajnu financijsku, logističku i vojnu pomoć iz Srbije. Ta je podrška dolazila iz MUP-a i Službe za državnu sigurnost Srbije, JNA i Republike Srpske u BiH".
"Potpora iz Srbije trajala je tijekom čitavog razdoblja koje obuhvaća optužnica", navode suci koji ističu da je jedan svjedok opisao vojsku tzv. RSK i JNA kao jedinstvenu organizaciju raspoređenu na dva različita mjesta.
Vijeće je utvrdilo da da su među ostalima "Blagoje Adžić, Milan Babić, Radmilo Bogdanović, Veljko Kadijević, Radovan Karadžić, Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Vojislav Šešelj, Franko 'Frenki' Simatović, Jovica Stanišić i kapetan Dragan Vasiljković sudjelovali u ostvarivanju zajedničkog cilja udruženog zločinačkog pothvata".
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
