Frances, stidljiva, mršava žena došla je u Veliku Britaniju da bi izdržavala braću i roditelje u Africi.
"Vlasnica je izbacila mene i sve moje stvari na ulicu, ali je zadržala moj pasoš, kreditnu karticu i zdravstvenu knjižicu. Ako se bilo kome požalim rekla je da će svima reći da sam joj tukla djecu".
Frances radi od sedam ujutro do jedan poslije ponoći, sedam dana u sedmici za 500 eura mjesečno. Novac joj je prijeko potreban da školuje braću i sestre.
Sve što je mogla učiniti je da ostane sjediti na ulici i čekati da njena poslodavka promijeni mišljenje i ponovo je pusti u kuću.
Francesina priča nije neuobičajna. Stotine žena je stiglo u Veliku Britaniju da bi čistile kuće, kuhale i brinule se za djecu, a da bi ih potom oni koji su ih zaposlili pretvorili u robove, piše "Guardian".
Ranije ove godine jedna imigrantica je tvrdila da su je njeni bogati poslodavci skinuli i pretražili, šamarali je i prijetili njenoj porodici.
"Nisu neobični slučajevima u kojima su radnice ponižavali, zaključavali ih u sobe ili im držali nož pod grlom", izjavila je javna pravobraniteljica Jenny Moss.
Problem je sveprisutan. Godine 2008. "Human Rights Watch" je objavio da svake sedmice u Libanu jedna kućna pomoćnica oduzme sebi život.
Britanska humanitarna organizacija "Anti Slavery UK" pokrenula je kampanju da bi se osnovala internacionalna organizacija radnika, koja bi rad i prava imigranta prepoznala kao prava domaćih radnika.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
